jung

jung je svoju inačicu psihoanalize razvijao nakon što je raskinuo s Freudom. Poznato je kako se cijela njegova psihologija može sažeti u jednu riječ, a to je individuacija. Individuacija je zapravo rast personalnosti koja u iskustvima i dramama života dolazi do ostvarene zrelosti i cjelovitosti. Po Jungu je njegova vrsta psihologije namijenjena više ljudima zrelije dobi koji su realizirali svoje osobne ambicije te se zasićeni životnim iskustvima, nalaze na pragu duhovne krize i propitivanja onoga što se zove “smisao života”.

Carl Jung rodio se 26. srpnja 1875. godine u švicarskom kantonu Thurgau kao četvrto, ali jedino preživjelo dijete Pavla Ahileja Junga i Emilie Preiswerk. Kada je Jung imao svega šest mjeseci njegov otac imenovan je za župljanina. Međutim s vremenom je dolazilo do sve više napetosti između Pavla i Emilie koja je bila okarakterizirana kao ekscentrična i depresivna.

Velik dio vremena provela je u odvojenoj spavaćoj sobi opsjednuta duhovima koji su je posjećivali noću. Jung je imao bolji odnos sa svojim ocem, jer je shvaćao koliko je majka problematična i koliko se zapravo na nju ne može osloniti. Jung je čak jednom tvrdio kako je jednu noć vidio kako iz njene osbe izlazi blijedi lik s glavom odvojenom od vrata.

S vremenom je Emilie hospitalizirana, a Jung je odrastao u uvjerenju kako je od nje pokupio tu dvostruku ličnost koja samo čeka i vreba. Unatoč tome trudio se biti normalno dijete te je u školi bio uzorni učenik. Pretpostavlja se kako ga je životna situacija dok je još bio dijete zapravo nagnala na toliku opsjednutost psihoanalizom i svim njezinim karakteristikama.

Godine 1895. studirao je medicinu na Sveučilištu u Baselu, a 1900. godine radio je u psihijatrijskoj bolnici u Zurichu nakon čega je objavio svoju prvi disertaciju. Godine 1906. objavio je studiju i poslao Freudu na analizu, nakon čega je došlo do teoretskog razilaženja između njih dvojice, a zbog čega je s vremenom došlo do prekida prijateljstva.

Carl Jung umro je 6. lipnja 1961. godine.

Od njegovih djela možemo navesti: “Preobrazbe i simboli libida”, “Psihološki tipovi”, “Psihologija i religija”, “Sjećanja, snovi i razmišljanja”.

Izreke

-Kao što je tijelu potrebna hrana, i to ne bilo koja, već ona koja mu prija, tako je i duši potreban smisao.

-Kad bih se uvjerio da moj život ima bilo kakav smisao i cilj, onda mi ne bi trebala sva ova nerviranja.

-Psihoneuroza, je u krajnjem slučaju, bolest duše koja nije našla svoj smisao.

-O vjeri se govori kada se izgubi znanje. Primitivni čovjek ne vjeruje, on zna, pošto za njega unutarnje iskustvo vrijedi koliko i izvanjsko.

-Mi ne možemo ništa promijeniti, sve dok to ne prihvatimo.

-Ništa po čovjeka nije gore nego da bude potpuno shvaćen.

-Zdrav čovjek ne muči druge. Oni koji su mučeni po principu se pretvaraju u mučitelje.

-Ne mogu reći za sebe da vjerujem. JA ZNAM. Imao sam to iskustvo da budem obuzet nečim što je mnogo jače od mene, nečim što ljudi nazivaju bogom.

-Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvatanja nas samih.

-Tvoja vizija će postati jasna tek kada pogledaš u svoje srce. Ko gleda izvan svog srca – sanja. Ko gleda unutar svog srca – budi se.

-Osuda ne oslobađa, već guši.

-Ako čovjek ne razumije drugu osobu, on će težiti da je smatra budalom.

-Ako postoji bilo što što bismo željeli da promijenimo u našem djetetu, prvo bismo trebali ispitati i vidjeti, da to nije nešto što trebamo promijeniti u nama samima.

-Žalosna je istina da se čovjekov život zbiljski sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti – dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju.

-Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, – kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosevi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi.

-Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi?

Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom.

Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga.

Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.