616
Djevojka s mosta
Četvrtak, 26 Travanj 2012 12:30
Autor Marija Koudela
Ovi duhovi su duhovi ljudi koji proganjaju mnoge ceste. Postoje izvješća o viđanjima ovih duhova u automobilima ili drugim prijevoznim sredstvima. Proganjaju određenu lokaciju i vrstu prijevoza koja ja povezana s njihovom smrću.
Postoje izvješća još 1600. godine o postojanju fantomskih putnika. Većina fantomskih putnika su žene ili djevojčice koje se najčešće ukazuju muškarcima. Pojavljuju se u kasnoj noći, čini se da su u nevolji, odjevene su u bijelo i najčešće su mokre, čak i ako ne pada kiša ili ako nema vode u blizini. Priča je uglavnom ista, vozač se zaustava i pita ju da li ju treba povesti, primjeti da joj je hladno i da je mokra, da joj svoju jaknu, sjedne na zadnje sjedalo, kaže mu gdje ide, a ponekad kažei svoje ime. Vozač ju odveze do njene adrese te ju povremeno pogledava na retrovizor. Kada dođu do odredišta vozač pogleda na zadnje sjedalo i primjeti da je nestala. Njegova jakna je na mjestu gdje je sjedila, a sjedalo je kao i jakna mokro. Začuđeni vozač obično pokuca na vrata i kada mu otvore kažu da to nije prvi put da se događa i da se najčešće događa oko godišnjice smrti. Ona je umrla ili je ubijena blizu lokacije gdje ju je vozač pronašao. Ako fantomski stoper nestane zajedno sa vozačevom jaknom, uglavnom ju ostavi na svom nadgrobnom spomeniku. U nastavku teksta vidjet ćemo kako je prošao general Anderson sa svojom fantomskom putnicom 1959.godine.
Generala Andersona nazvao je general Patterson te mu je rekao da se mora vratiti u Omahu jer imaju ujutro važan sastanak sa članom Kongresa. Rekao je svojoj supruzi Emi da moraju prekinuti godišnji odmor te se vratiti kući još danas. Svoju vikendicu su napustili oko pola 9 navečer. Oko 22.30 prošli su kroz gradić Logan i počeli se približavati tamnoj konstrukciji željeznog mosta preko rječice Bayer. Na radiju je svirala lagana glazba. Bila je to 1959. godina.
Odjednom je Anderson počeo naglo kočiti što je probudilo njegovu suprugu. Nasred pustog vlažnog puta, na ulazu na most stajala je mlada djevojka. Pod svjetlima farova činila se nestvarno. Prišla je desnim vratima, čiji je prozor gđa Ema već spuštala. Pozdravila ih je čudnim baršunastim glasom koji je više sličio na šapat. Rekla im je da živi nedaleko odavde i da li bi ju htjeli povesti. General Anderson i njegova supruga Ema su pristali pomoći djevojci. Sjela je na stražnje sjedalo. Tijekom vožnje stalno je gledala kroz prozor, nije ni riječi izustila. General Anderson je pogledavao njeno lice koje je bilo jako blijedo, nije mogla imati više od 18 godina i kada bi se našminkala sigurno bi bila prava ljepotica. Njeno lice ga je podsjećalo na jednu djevojku koju se utopila prije tri godine, a u čijem je neuspješnom spašavanju i sam sudjelovao.
General ju je upitao da li voli slušati Platterse, a djevojka je odgovorila da joj smeta glazba. Gđa Ema je odmah ugasila radio te su po njenom glasu zaključili da joj se dogodilo nešto jako ozbiljno. Zamolila ih je da skrenu u sljedeću ulicu koja je vodila na neki privatni ranč. Uskoro su došli do velike bijele kuće u kolonijalnom stilu. Bilo je očigledno da tu žive neki bogataši. Anderson ju je upitao da li želi da obavijesti njene roditelje da je stigla. Djevojka je pristala. Pitao ju je što da im kaže pošto joj ne zna ni ime. Djevojka mu je rekla da ima kaže da je došla Loni, njihova kćer.
Kada je pozvonio na vrata, otvorio mu je neki prosjedi crnac. Zaprepaštenim izrazom lica pustio ga je u kuću nakon što mu je Anderson rekao zašto je došao. Otac je sišao i Anderson mu je rekao da je naišao na djevojku na mostu koja tvrdi da se zove Loni i da je njihova kćer. Bila je odjevena u tanku haljinu. Otac je ostao zaprepašten te je upitao Andersona da li može vidjeti tu djevojku. Odveo ga je do auta te je gđa Ema spustila prozor. Anderson je iznenađeno upitao gdje je djevojka, a gđa Ema se okrenula te je ostala šokirana kada je vidjela da je nema, a pije nepune minute su pričale. Otac djevojke ih je zamolio da uđu u kuću s njim.
Otac im je rekao da im vjeruje, jer ovo nije prvi put da im se događa. Objasnio im je da djevojka više nije živa. Anderson je bio vidno iznenađen, te nije mogao vjerovati u to što čuje. Otac se konačno predstavio, zove se Lloyd Robinson. Bio je aktiva u Kongresu. Anderson ga se sjetio. Lloyd mu je počeo pričati što se dogodilo Loni.
Bila je mlada djevojka, jedinica u obitelji. Željeli su da diplomira pravo i da se uda za mladića sebi ravne klase. Ali Loni se zaljubila u jednog lokalnog mladića, dosta pristojnog, ali veoma siromašnog. Lloyda i njegovu suprugu je bilo stid te veze i sve su pokušali samo da se ne uda za njega. Ali bez uspjeha. Kada je saznala što su htjeli napraviti dogovorila se s njim da pobjegnu njegovim autom. Lloydov sluga je to na vrijeme otkrio te su otišli za njima. Na krivina pred samim ulazom na most njihov auto se naglo zanio i iz sve snage je udario u limenu ogradu, provalio je u nabujalu rijeku, te su ih našli gotovo 12 km dalje, nakon dva dana potrage.
Anderson je opet bio zatečen i nije mogao vjerovati da je mrtva, i da je on vozio duha. Ali Loni se nije htjela smiriti nego je na neki način kažnjavala svoje roditelje zbog primitivnog ponašanja. Zaustavljala je mnoge vozače koji bi ju tako vozili do kuće, a nekim bi i nestala tijekom vožnje. To su njeni pokušaji da se vrati na ovaj svijet.
