nesto moje

Do kada cemo vise ovo da trpimo?do kada cemo zivjeti onako kako oni zele?kada cemo da pocmemo da razmisljamo malo sami sa sobom,da pocmemo da koristimo i ostali dio mozga i to dobar dio 90%.A i onih 10% sto koristimo,koristimo ga kako nam je netko vec pokazao.Vise nemamo vremena da budemo sami sa sobom,pune nam glave smecom,da bi nas lakse drzali na lancu.Zaboravili smo odavno svoje mogucnosti,koje su zaista ogromne,toliko su nas zatupili da sami sebe drzimo u zatvoru.Svaki pojam su okrenuli u svoju korist.                                                           I gledajuci ovako ne vidim nikakvo budjenje svijesti o kojem se prica,vidim samo onaj stoljetni san u kojem smo odavno.Iscenirani prosvijedi,opet nesto s njihove strane,problem,reakcija,resenje,tako nas pomalo smire jer vec je i ocigledno da nesto nije u redu,dajuci nam tako privid da smo nesto uradili da imamo moc,ali to je samo jos jedan njihov potez.Ne kazem da su prosvijedi uzalud ali oni u pravom smislu,u kojima prvo svatko mora poc od samog sebe,da radi malo na sebi.Moramo prestat koristiti vrijeme uzalud i prestat vjerovat u bilo sto sto nam je do sada receno,ako je potrebno moramo poceti od nule i sami poceti razmisljati ina svoj nacin pokusati razumjeti.Ima jedna dobra"belive nothing understand as much as you can".Moramo prestat vjerovat televiziji,medijima koji su tu samo da nas zabave,i malo pomalo da nam peru mozak.Moramo prestat biti robovi jer nase mogucnosti su ogromne,a ovako ih necemo moci ostvariti,nazalost novac nas je pretvorio udosta velike robove,i slopoda je postala samo pojam,istinsku slobodu u danasnjem svijetu ima mozda samo neki domorodac koji zivi negdje u zabiti van svega,kojem ja zavidim."aldobro sve je superi sjajno,ja sam slobodan o cemu ti pricas bokte to je opet nekakva teorija zavjere"