napokon bez naslova

"Belive nothing,but understand as much as you can"

13.01.2017.

Pobuna

                                                                  OSHO


Reforma znači prerada. Staro ostaje, a vi mu dajete novu formu, novi oblik – to je kao renoviranje stare zgrade. Prvobitna struktura ostaje; vi je samo okrečite, očistite, napravite nekoliko prozora, nekoliko novih vrata.

 Revolucija zadire dublje od reforme. Staro ostaje, ali se uvođi više promjena, čak se mjenja i njegova prvobitna struktura. Vi ne samo što menjate boju zgrade i otvarate nekoliko novih prozora i vrata, već možda zidate nove spratove, gradeći je u visinu. Ali staro nije uništeno, ono je ostalo sakriveno ispod novog; u stvari, staro ostaje u osnovi novog. Revolucija čuva vezu sa starim.

 Pobuna predstavlja prekidanje tih veza.Ona nije reforma, niti je revolucija; ona prosto predstavlja prekid veza između vas i svega starog. Stare religije, stare političke ideologije, staro ljudsko biće – prekinite vezu sa svim što je staro. Počnite novi život, iz početka.

 Revolucionar pokušava da promeni staro; pobunjenik jednostavno ostavlja za sobom staro, kao zmija kada presvuče kožu i nikad ne gleda unazad. Ako ne stvorimo na zemlji ljude takvog pobunjeničkog duha, čovečanstvo nema budućnosti. Stari čovek nas je doveo do konačne smrti. Stari um, stare ideologije i religije – one su nas zajedno dovele do globalnog samoubistva. Samo novo ljudsko biće može spasiti čovječanstvo i ovu planetu, zajedno sa divnim životom na njoj. Ja učim pobuni, ne revoluciji. Za mene je pobunjeništvo osobina koju jedna religiozna osoba mora posedovati. To je duhovnost u svojoj apsolutnoj čistoti. Dani revolucije su prošli. Francuska revolucija nije uspjela, ruska isto tako, kao ni kineska. Čak je i Gandijeva revolucija u Indiji propala, i to na njegove oči. On je cjelog svog života propovjedao nenasilje, a zemlja se podjelila pred njegovim očima; milioni ljudi su bili ubijeni, živi spaljeni; na milione žena je bilo silovano. Sam Gandi je ubijen. Čudan je to kraj za nenasilnog sveca. A tokom tog procesa, on sam je zaboravio sva svoja učenja. Pre nego što se znao pozitivan ishod revolucije, američki mislilac Luj Fišer pitao je Gandija: „Sta ćete uraditi sa oružjem i vojskom kada Indija postane nezavisna država?” Gandi je odgovorio: „Celokupno oružje baciću u ocean, a vojnike ću poslati da obraduju polja i bašte.” A Luj Fišer ga je upitao: “Ali zar ste zaboravili? Neko može da vam okupira državu.” Gandi je odgovorio: “Poželećemo im dobrodošlicu. Ako nas neko okupira, prihvatićemo ga kao gosta i reći mu – ‘i ti možeš da živiš ovdje, isto onako kako mi živimo. Nema potrebe da dođe do borbe.’” Ipak, on je potpuno zaboravio svoju filozofiju – tako je revolucija i propala. Lijepo je pričati o ovakvim stvarima, ali kada dobijete moć… Prvo, Mahatma Gandi nije prihvatio nijednu funkciju u vladi. To je uradio iz straha, jer kako bi odgovorio cjelom svjetu ako bi ga pitali za bacanje oružja u ocean? A tek u vezi sa slanjem vojnika da obrađuju polja? On je pobegao od odgovornosti za koju se borio cjelog svog života, shvativši da će mu stvoriti ogromne probleme. Da je prihvatio funkciju u vladi, došao bi u sukob sa svojom filozofijom. Ali vlada je formirana od njegovih sljedbenika, ljudi koje je on izabrao. On nije od njih tražio da rasformiraju vojsku; kada je Pakistan napao Indiju, on nije rekao indijskoj vladi: „Idite na granice i dočekajte ih kao goste.” Umesto toga, blagoslovio je prva tri aviona koja su otišla da bombarduju Pakistan. Ovi avioni preleteli su preko njegove vile u Nju Delhiju gde je boravio, a on je izašao u baštu da ih blagoslovi. Sa ovim blagoslovom oni su odleteli da unište njegove ljude, koji su do juče bili „naša braća i naše sestre.” Bez imalo stida, ne vidjevši kontradiktornost situacije… Ruska revolucija je propala pred Lenjinovim očima. On je podržavao učenje Karla Marksa, po kome će „kada revolucija dođe, doći do ukidanja braka, jer je on dio privatne svojine. Pošto će se ukinuti postojanje privatne svojine, ukinuće se i brak. Ljudi mogu biti ljubavnici, mogu živeti zajedno; društvo će voditi računa o djeci.” Ali kada je komunistička partija postala moćna, a Lenjin voda, sve se promenilo. Jednom kada postanu moćni, ljudi počnu da razmišljaju drugačije. Sada je Lenjin mislio da može biti opasno osloboditi ljude odgovornosti – mogli bi postati isuviše samostalni. Zato je bolje ostaviti im teret porodice – on je potpuno zaboravio na njeno ukidanje. Čudno je kako su revolucije propale, i to zbog samih revolucionara, jer kada bi jednom postali moćni, počeli bi da razmišljaju drugačije. Onda postanu previše ovisni o moći. I jedino oko čega se trude jeste da zadrže tu moć zauvjek, i da zadrže kontrolu nad ljudima. Nisu nam potrebne nikakve revolucije u budućnosti. Treba nam novi eksperiment koji još nije bio isproban. Iako su pobunjenici postojali hiljadama godina, ostajali su sami – ostajali su individue. Možda nije bilo njihovo vrijeme. A sad ne samo da je došlo vrijeme… Ako ne požurimo, proći će. Ili će čovječanstvo nestati ili će se pojaviti jedno novo ljudsko biće sa novom vizijom u decenijama što dlaze. To novo ljudsko biće, pobunjenik.

12.09.2016.

iz filma ,,Stalker,, 1979

Neka se ostvari sve što je planirano. Neka poveruju. I neka se ismevaju nad svojim strastima. Jer, to što nazivaju strašću nije duševna energija… …već samo trenje između duše i spoljnog sveta. I najvažnije, neka veruju u sebe… …neka se osećaju bespomoćno, kao deca, jer… …slabost je velika stvar, a snaga je ništa. Kada se čovek rodi, on je slab i gibak… …a kad umire, čvrst je i bezosećajan. Kada drvo raste, nežno je i savitljivo… …ali kada je suvo i tvrdo, umire. Tvrdoća i snaga su saputnici smrti. Gipkost i slabost su izraz svežine postojanja. Jer, nešto što je očvrsnulo, nikada neće pobediti.

21.06.2016.

.

https://www.facebook.com/IntoStillnessNow/photos/a.1071646142927642.1073741828.915062051919386/1074537512638505/?type=3&theater

10.06.2016.

jung

jung je svoju inačicu psihoanalize razvijao nakon što je raskinuo s Freudom. Poznato je kako se cijela njegova psihologija može sažeti u jednu riječ, a to je individuacija. Individuacija je zapravo rast personalnosti koja u iskustvima i dramama života dolazi do ostvarene zrelosti i cjelovitosti. Po Jungu je njegova vrsta psihologije namijenjena više ljudima zrelije dobi koji su realizirali svoje osobne ambicije te se zasićeni životnim iskustvima, nalaze na pragu duhovne krize i propitivanja onoga što se zove “smisao života”. Carl Jung rodio se 26. srpnja 1875. godine u švicarskom kantonu Thurgau kao četvrto, ali jedino preživjelo dijete Pavla Ahileja Junga i Emilie Preiswerk. Kada je Jung imao svega šest mjeseci njegov otac imenovan je za župljanina. Međutim s vremenom je dolazilo do sve više napetosti između Pavla i Emilie koja je bila okarakterizirana kao ekscentrična i depresivna. Velik dio vremena provela je u odvojenoj spavaćoj sobi opsjednuta duhovima koji su je posjećivali noću. Jung je imao bolji odnos sa svojim ocem, jer je shvaćao koliko je majka problematična i koliko se zapravo na nju ne može osloniti. Jung je čak jednom tvrdio kako je jednu noć vidio kako iz njene osbe izlazi blijedi lik s glavom odvojenom od vrata. S vremenom je Emilie hospitalizirana, a Jung je odrastao u uvjerenju kako je od nje pokupio tu dvostruku ličnost koja samo čeka i vreba. Unatoč tome trudio se biti normalno dijete te je u školi bio uzorni učenik. Pretpostavlja se kako ga je životna situacija dok je još bio dijete zapravo nagnala na toliku opsjednutost psihoanalizom i svim njezinim karakteristikama. Godine 1895. studirao je medicinu na Sveučilištu u Baselu, a 1900. godine radio je u psihijatrijskoj bolnici u Zurichu nakon čega je objavio svoju prvi disertaciju. Godine 1906. objavio je studiju i poslao Freudu na analizu, nakon čega je došlo do teoretskog razilaženja između njih dvojice, a zbog čega je s vremenom došlo do prekida prijateljstva. Carl Jung umro je 6. lipnja 1961. godine. Od njegovih djela možemo navesti: “Preobrazbe i simboli libida”, “Psihološki tipovi”, “Psihologija i religija”, “Sjećanja, snovi i razmišljanja”. Izreke -Kao što je tijelu potrebna hrana, i to ne bilo koja, već ona koja mu prija, tako je i duši potreban smisao. -Kad bih se uvjerio da moj život ima bilo kakav smisao i cilj, onda mi ne bi trebala sva ova nerviranja. -Psihoneuroza, je u krajnjem slučaju, bolest duše koja nije našla svoj smisao. -O vjeri se govori kada se izgubi znanje. Primitivni čovjek ne vjeruje, on zna, pošto za njega unutarnje iskustvo vrijedi koliko i izvanjsko. -Mi ne možemo ništa promijeniti, sve dok to ne prihvatimo. -Ništa po čovjeka nije gore nego da bude potpuno shvaćen. -Zdrav čovjek ne muči druge. Oni koji su mučeni po principu se pretvaraju u mučitelje. -Ne mogu reći za sebe da vjerujem. JA ZNAM. Imao sam to iskustvo da budem obuzet nečim što je mnogo jače od mene, nečim što ljudi nazivaju bogom. -Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvatanja nas samih. -Tvoja vizija će postati jasna tek kada pogledaš u svoje srce. Ko gleda izvan svog srca – sanja. Ko gleda unutar svog srca – budi se. -Osuda ne oslobađa, već guši. -Ako čovjek ne razumije drugu osobu, on će težiti da je smatra budalom. -Ako postoji bilo što što bismo željeli da promijenimo u našem djetetu, prvo bismo trebali ispitati i vidjeti, da to nije nešto što trebamo promijeniti u nama samima. -Žalosna je istina da se čovjekov život zbiljski sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti – dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju. -Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, – kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosevi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi. -Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi? Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom. Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga. Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.

16.02.2016.

Opsjednuti "EGOM"

 ”Najveca prijevara ega, je ta što vas je nekako uspio uvjeriti, da je on, Vi.”

EGO – Iluzorno ja

Ego, ili Iluzorno ja, je veo koji prekriva naše sebstvo, naše istinsko ja. Mi nismo ego. Ego je varka koju su stvorili naši roditelji, društvo, okolina, sustav, … Kada smo se rodili, imali smo svoje autentično sebstvo, no tada smo uz pomoć roditelja, rodbine, bližnjih, društva, sustava, počeli stvarati lažno sebstvo. Da smo kršćanin, katolik, grješnik, bogati, siromašni, dobri, loši, poslušni, neposlušni, sposobni, nesposobni, lijepi, ružni, … stvarali su lažnu sliku o nama, a mi smo je sa vremenom prihvaćali kao istinu, i tako gradili Ego, iluzorno ja, lažnu sliku o samome sebi i prihvaćali je kao sebe, ono što jesmo. Dali su nam ime, oko imena stvorili ambicije i usmjerenost. Roditelji su nam usadili vlastita uvjerenja, vjerovanja. Bližnji su nam usadili vlastita uvjerenja, vjerovanja, baš kao okolina i kompletno društvo, sustav.

Malo pomalo na našem egu radilo se putem škole, crkve, koledža, sveučilišta, medija, … i tako sve dok ne zaboravimo svoje nevino čisto biće, istinsko ja, i poistovjetimo se sa iluzornim ja, egom (demonom). Ego ima sve želje, ambicije, potrebe da uvijek bude u pravu, na vrhu svega. Ego nikada ne dopušta da bar na tren ugledamo vlastito autentično sebstvo, istinsko ja, slobodu i ljubav koja jesmo, već proizvodi nevolje, patnju, sukobe, razočarenja, strah, želju za kontrolom, moći, posjedovanjem, … kako bi nas držao što dalje od nas samih.

Traženje istine treba početi upravo s te točke: odbacivanjem svega u što vjerujete da jeste, što su vam bližnji, društvo, okolina, rekli da jeste. Vi to niste, jer nitko ne zna tko mi zapravo jesmo, osim nas samih. Ne znaju to ni naši roditelji, bližnji, prijatelji, partner, učitelji, svećenici, društvo, … isto kao što ni mi ne znamo tko su oni, to mogu znati samo oni sami. Sve što drugi govore o nama, pogrešno je. Odbacimo to, napustimo ego. Odbacivanjem ega, odnosno uvjerenja, vjerovanja, strahova i laži o nama samima koje čine ego, otkrit ćemo vlastito biće, istinsko sebstvo, istinsko ja, sreću, slobodu, bezuvjetnu ljubav koja jesmo.

Djeca se ne rađaju s egom. Ego je proizvod bližnjih, društva, religije, kulture… Ego je izvor svih problema, ratova, sukoba, nasilja, ljubomore, strahova, patnje. Ego teži za uspjehom, dokazivanjem, da bude u pravu, neprestano se uspoređujući sa drugima i želi imati sve, kada mu u tome ne uspijeva, vrijeđa se. Netko je ljepši od vas i to vas vrijeđa. Netko je bogatiji od vas i to vas vrijeđa. Netko je pametniji od vas i to vas vrijeđa, bezbroj stvari vas vrijeđa a vi to ni ne znate. Ali ne vrijeđaju vas zapravo stvari, već ego, vi ste uvrijeđeni zbog ega. Za ego je sve natjecanje, dokazivanje, igra. Cijelo čovječanstvo danas igra igre, to je jedna opća olimpijada koja traje na cijelom svijetu, već tisućama godina. Pojedinac se bori za svoj put prema gore, a svi ostali povlače ga prema dolje, jer na vrhu ima mjesta samo za jednoga. To je natjecanje demona, ega, i ono vam postaje tako važno da posve zaboravljate da je društvo, vaši učitelji, usadili u vas taj ego. Od dječjeg vrtića do sveučilišta, što svi oni rade? Svi jačaju vaš ego. Sve više akademskih titula dodaje se vašem imenu i vi se počinjete osjećati sve većim. Ego je najveća laž koju ste prihvatili kao istinu.

Kad bi svatko postao svjestan stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se održava na cijelom svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne bi želio popeti na vrh, svi bi uživali i veselili se ondje gdje jesu. Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati. Želite li uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti uspjeh i zbog toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je samo malo vremena u kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje.
Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo. Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja vas održava u patnji. Ego se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može postojati u sadašnjosti, već postoji samo u budućnosti i u prošlosti – u onom što više ne postoji, ili što još ne postoji. Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji, jer on je sam nepostojeći. U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa.

 

Budući da je ego laž, iluzija koju smo prihvatili kao stvarnost, postoje trenuci kad smo bez njega. On može postojati samo ako ga podržavate. Iluzije, laži je potrebno snažno podržavanje novim iluzijama, lažima kako bi opstale. Istini ono nije potrebno, u tome leži ljepota istine. Ali laži, iluziji? Morate je stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano tone. Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na drugoj.
I to je ono što ljudi čine cijeli život, pokušavaju učiniti da iluzija, laž izgleda kao istina. Kad imate više novca, imate i veći ego, nešto čvršći od ega siromašna čovjeka. Ego siromašna čovjeka je tanak, on si ne može priuštiti veći ego. Ako postanete predsjednik vlade ili predsjednik države, vaš će se ego napuhati do krajnjih granica. Tada više ne hodate po zemlji.
Cijeli naš život, potraga za novcem, moć, ugled, ovo i ono, sve to nije ništa drugo nego potraga za novim uporištem, potraga za novom zaštitom, da biste nekako zadržali iluziju, laž. A sve vrijeme znate da smrt dolazi. Sve što učinite, smrt će uništiti. A ipak se čovjek i dalje nada, protiv svih nada on gaji nadu: možda svi umru, osim mene.
Na neki način to je istina. Uvijek ste vidjeli da drugi ljudi umiru, nikad niste vidjeli sebe da umirete. Zato to izgleda istinito i logično. Ovaj čovjek umre, onaj čovjek umre, a vi nikad ne umirete. Vi ste uvijek tu da ih žalite, vi uvijek idete s njima na groblje da se oprostite od njih, a tada opet pođete kući.
Ne dajte se zavarati time jer svi su ti ljudi isto radili. A nitko nije izuzetak. Smrt dođe i uništi svu laž, iluziju vašeg uma, vašeg ugleda. Smrt dođe i jednostavno izbriše sve. Štogod učinimo sa svojim životom nije ništa drugo nego pisanje na vodi, čak nije ni pisanje na pijesku, nego na vodi. Niste još ništa ni napisali, a već je svega nestalo. Ne uspijete to ni pročitati. Prije nego pročitate, svega nestane.
Ali mi i dalje gradimo kule u zraku. Budući da su one iluzija, temeljene na lažima, potrebno ih je stalno održavati, stalno se truditi, danju i noću. A nitko ne može paziti na to dvadeset četiri sata dnevno.

I zato katkad, unatoč vama, jave se trenuci kad na čas ugledate stvarnost bez ega koji funkcionira kao prepreka. Zapamtite da unatoč paravana ega kojim se kriju prave namjere, unatoč vama, ti trenuci ipak postoje. Svatko ih jednom doživi. Na primjer, svake noći kad zapadnete u dubok san, san je tako dubok da ne možete čak ni sanjati, tada ego nije više vaš temelj, sve su njegove funkcije nestale. Dubok san bez snova vrsta je male smrti.
U snu bez snova ego posve nestaje, jer kad nema razmišljanja ni snova, kako možete održati iluziju? Ali spavanje bez snova traje tek kratko vrijeme. U osam sati zdravog sna, ono ne traje više od dva sata. A sama ta dva sata vas revitaliziraju. Doživite li ta dva sata duboka spavanja bez snova, ujutro ćete se probuditi kao novi, svježi, oživjeli. Život ponovno postaje uzbudljiv, dan se čini kao dar. Sve izgleda kao novo jer ste vi novi. I sve se čini prekrasnim, jer ste vi u prekrasnom prostoru.
Sto se dogodilo u ta dva sata kad ste zapali u dubok san
- u ono što Patahjali i joga zovu suuupti, spavanje bez snova? Ego je nestao. A nestajanje ega vas je revitaliziralo, pomladilo. Nestankom ega, premda u dubokom stanju bez svijesti, doživjeli ste Boga. Patanjali kaže da nema razlike između spavanja bez snova – suuupti i krajnjeg stanja stopljenosti s Apsolutom – samadhi. Nema mnogo razlike premda ipak postoji razlika. Razlika je u svijesti. U snu bez snova vi niste ničega svjesni, u stanju samadhi vi ste svjesni, ali stanje je isto. Vi se krećete k Bogu, krećete se k univerzalnom središtu. Nestajete u vanjskoj razini i približavate se središtu. I upravo taj dodir sa središtem tako vas pomlađuje.


Budući da je ego iluzija, on katkad nestaje. Najdragocjenije vrijeme je spavanje bez snova. Zato zapamtite – spavanje je vrlo dragocjeno, nemojte ga propustiti ni zbog kojeg razloga. Za održavanje ega, odnosno laži, iluzije, potrebno je mnogo energije, jer stvaranje novih laži, novih iluzija je težak posao.

Ljubav je drugi fenomen, jedan od najmoćnijih, kad ego nestaje, a vi ste svjesni, potpuno svjesni, vi pulsirate, vibrirate. Više niste individualist, već ste izgubljeni u energiji cjeline.
Tada polako, polako, neka to postane vaš način života. Ono što se događa na vrhuncu ljubavi mora postati vaša disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve što činite i kamo god pođete.. .rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve će imati isti osjećaj, sve će biti isto upijanje postojanja. Kad legnete na tlo pod nebom punim zvijezda, doživjet ćete isto stapanje.

Kad legnete na zemlju, osjetit ćete se jedno sa zemljom.
Polako, polako, ljubav vam mora dati ključ kako da budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ćete ego prepoznati kao iluziju, bit će korišten kao iluzija. A kad ga tako koristite, on nije opasan.
Ima nekoliko drugih trenutaka kad ego otpadne sam od sebe. U trenucima velike opasnosti, kad na primjer vozite auto i iznenada vidite da će se dogoditi nesreća. Izgubili ste kontrolu nad automobilom i čini se da ne postoji mogućnost da se spasite. Udarit ćete u drvo, ili u kamion koji vam vozi ususret, ili ćete pasti u rijeku, to je apsolutno sigurno. U tim trenucima ego iznenada nestaje.
Zbog toga je tako privlačno naći se u opasnim situacijama. Ljudi se penju na Everest. To je duboka meditacija, a oni to možda razumiju, a možda i ne.

Prihvačanjem ega, iluzornog ja, odnosno laži, iluzije kao istine, izgubili smo dodir sa izvorom, a samim time izgubili smo i smisao života, to je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenjem. Tada nema cvijeća, a lišće počne otpadati. Lišće padne, a novo ne nikne. Sokovi prestaju protjecati, više ne postoji životna snaga. Drvo umire, ono postaje mrtvo.
I drvo će možda početi filozofirati, ono može postati egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog. I počne govoriti da u životu nema cvijeća. Da život nema cvijeća ni mirisa, da nema više ni ptica. I drvo može početi govoriti da je uvijek tako bilo, a naši su preci bili samo u zabludi kad su mislili da su cvjetovi. Oni su to samo zamišljali. Uvijek je bilo tako, proljeće nikad nije ni došlo. Ljudi su samo fantazirali. Ti prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamišljali, fantazirali su da cvijeće cvijeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce sja. Ali ničega nema, sve je tama, sve je slučajnost, ništa nema smisla.” Drvo bi to moglo reći.
A prava stvar nije u tomu da ništa nema smisla, da više nema cvijeća, da cvijeće ne postoji, a miris je samo fantazija, već je drvo jednostavno izgubilo kontakt sa svojim vlastitim korijenom.
Ako niste ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, svoje biće, ono što jeste, nećete cvjetati. Nećete pjevati, nećete znati što je slavlje. A kako ćete onda znati Boga, ako ne znate za slavlje? Vi ste zaboravili kako se pleše,. Vaše drvo je suho, vaša životna snaga je nestala. Morati ćete ponovno pronaći svoje korijene. Gdje ćete ih pronaći? Oni se moraju pronaći ovdje i sada.

“Najveca prijevara ega, je ta što vas je nekako uspio uvjeriti, da je on, Vi.”

Osho

Sastavio: Velimir Gašparić
17.12.2015.

Osho-Knjiga mudrosti

U stvari,pod utjecajem harizmatskih psihoterapeuta mozete poceti da stvarate proslost prema njima.To se dogadja:ako odete frojdovcima stvarate frojdovsku proslost,ako odete jungovcima, stvarate jungovsku proslost.Sada je to dobro poznata cinjenica:da pacijenti pocimlju da stvaraju, fantaziraju,proslost kakvu terapeoti ocekuju.Jungovi pacijenti pocimlju da odlaze u prosle zivote vrlo lako i pocimlju da iznose velike misterije,ezotericno,okultno.To se nikad nije desilo nijednom Frojdovom pacijentu.Frojdovi pacijenti iznose ono sto Frojd ocekuje:libido,seksualne fantazije,neobicne seksualne fantazije,incest i sve vrste seksualnih povreda.One nikad ne izlaze na povrsinuu jungovoj psihoterapiji.Primalni pacijenti pocimlju da pustaju krikove koji ne moraju imati nikakvu realnost.

12.12.2015.

Antony De Mello

Sto je covjeku potrebno da se ,,prosvijetli,, pitao je jedan od ucenika.

Ucitelj rece:
Moras otkriti sta je to sta padne u vodu i ne zatalasa je;
krece se kroz drvece bez zvuka;
udje u polje a ne povije nijednu vlat trave.

Nakon sedmica besplodnog razmisljanja,ucenik rece: Kakva je to stvar?

Stvar? rece Ucitelj.Ali to uopste nije stvar.
Dakle to je nista?
Moglo bi se tako reci.
Pa kako onda da ga trazimo?

Zar sam ti rekao da ga trazis? To se moze naci al se ne moze traziti. Trazi i promasit ces.



17.09.2015.

eddy grant

https://www.youtube.com/watch?v=vtPk5IUbdH0

29.08.2015.

svemoguca konoplja

Kora konoplje ima najduža i njajčvršća vlakna od svih biljaka. Od tih vlakana mogu se izgraditi svi građevni materijali, uključujući lesonit, materijale za pokrivanje krovova, materijale za podove, zidne ploče, brtvila, oplatu, boje, ivericu, žbuku, šperploču, armirani beton, izolaciju, cigle i biorazgradive plastične kompozite koji su čvršči od čelika.

Konoplja ne zahtjeva herbicide i pesticide kod uzgoja te stvara humus i čisti tlo od teških minerala, a može dati 250 posto više vlakana od pamuka, a uz manju potrošnju vode, te 600 posto više vlakana od lana, na istoj površini. Dr. sc. Zvjezdana Augustinović s Visokog gospodarskog učilista u Križevcima je, u disertaciji kojom je magistrirala je na temi konoplje, obuhvatila istraživanja na koji način gnojidba dušikom i gustoća sjetve utječu na prinos i kvalitetu stabljike konoplje.

Provedena su kroz poljske pokuse na pokušalištu Visokoga gospodarskog učilišta u Križevcima tijekom 2003-2005. godine. Između ostaloga, ustanovljeno je da njezinom uzgoju nisu bili potrebni nikakvi pesticidi (ni jedne godine se nije pojavio niti jedan štetnik ili bolest), a iza nje je tlo ostalo gotovo potpuno čisto od korova. U  sve tri godine istraživanja koje su bile klimatski potpuno različite prinosi stabljike, vlakna i ukupne biomase bili su i više nego zadovoljavajući.

Konoplja sa jednog hektara daje znatno više drveta nego šumske vrste za jednu godinu. Primjerice, godišnji prirast drveta borove šume iznosi 2,5 m3/ha, dok istovremeno konoplja prinosom od 10 t/ha stabljike daje 10-12 m3/ha drveta. Osim toga, konoplja, zbog svoje otpornosti, može rasti na bilo kakvom tlu, a tlo koje je iscrpljeno monokulturom može revitalizirati pa i zaustaviti eroziju tla.

To je u mnogim zemljama koje su posjekle previše šuma (poput Madagaskara, Bornea, ali se i eolskom erozijom u SAD-u godišnje ‘otpušu’ tisuće tona zemlje) veliki problem, jer zemlju više ništa ne drži na okupu pa je počela oticati u more ili je odnosi vjetar. Konoplja pušta jako duboki korijen, pa neki smatraju da bi se sadnjom konoplje u tim područjima mogla zaustaviti erozija tla. Tome još treba pridodati i činjenicu da konoplja izvlači otrove iz zemlje, pa bi mogla biti vrlo korisna u područjima pogođenim radijacijom.

Svemoćna konoplja

Danas se od konoplje može dobiti preko 25 000 različitih proizvoda, među kojima su pojedini dijelovi za potrebe automobilske industrije, potpuno biorazgradiva plastika ili lagane građevne ploče i izolacijski materijal.

Konopljin beton (hempcrete) građevni je materijal koji se proizvodi od usitnjenih unutarnjih vlakana stabljike konoplje. Pomiješana s vapnom, mljevenom drozgom ili drugim dodacima, ona stvaraju celulozni cement koji je lakši od konvencionalnih materijala, ali s poboljšanim svojstvima toplinske i zvučne izolacije. Taj materijal otporan je na vatru i u potpunosti otporan na termite.

Mogao bi biti sjeme revolucije u izgradnji kuća jer se stvrdnjava poput betona, ali se može rezati poput drvenih greda. Svaka neželjena građevina od konopljinog betona mogla bi se jednostavno samljeti i ubaciti u novu smjesu. Konopljin beton omogućio bi i to da ljudi puno lakše sami grade kuće, uz to što bi dramatično smanjio troškove stanova pojednostavljujući gradnju: na primjer, krov izliven od konopljinog betona ojačan bambusom može zamijeniti krov s crijepovima, opšav i oluk. Takav krov imao bi bolju toplinsku i zvučnu izolaciju od crijepova, bio bi otporan na tuču i uvelike smanjio rizik od požara.

Kao da sve ovo nije dovoljno, konoplja bi mogla biti i zamjena za naftu. Njena prirodna biomasa bi mogla praktično nadoknaditi sve energetske potrebe koje se danas zadovoljavaju naftom (koja, čini se, i nije organskog porijekla). Rick Simpson, stručnjak za konoplju, rekao je da je konoplja nevjerojatan izvor goriva, čak i u starim gabaritima.

Na oko 4000 m² zemlje, proizvodila je oko 1800 litara etanola, kojim se može pokretati automobil ili grijati dom. No danas, koristeći enzime u postupku, iz iste se površine može se dobiti oko 7000 litara etanola, rekao je i dodao: „Ako imate 7000 litara etanola, to će grijati vašu kuću, grijati toplu vodu, pokretati vaš automobil i još će vam par tisuća litara ostati. Od 4000 m² konoplje možete postati energetski neovisni od sistema i samodostatni.“

Spomenimo i to da je 1941. Henry Ford napravio automobil od vlakana konoplje koji je, kaže se, bio 30% lakši i deset puta čvršći od čeličnog. Na poznatoj snimci Henry Ford stoji pored auta s maljem u ruci i lupa po prtljažniku automobila, a da ne napravi niti jednu udubinu.

Da ne pričamo o tome da konoplja ne hrđa. Rick Simpson je rekao: „Zašto onda ne radimo svoje aute, brodove, avione od konoplje? Ako malo pogledate po svom domu, vaš stol, stolice, sve plastične stvari koje imate, sve to može biti proizvedeno od konoplje. U stvarnosti, trebali bi živjeti u ekonomiji temeljenoj na konoplji, umjesto ekonomije temeljene na skupim i otrovnim fosilnim gorivima.“

Zanimljivo očište. Do potkraj 19. stoljeća svijet je pokretao sustav  temeljen na ugljikohidratima, u kojem su se sva vlakna, goriva i lijekovi za zadovoljenje ljudskih potreba proizvodili fotosintezom, a Sunčeva se energija koristila za kombiniranje ugljičnog dioksida i vode u celulozu, osnovni građevni materijal prirodnog svijeta.

Dakle, svijet su pokretali sunce i voda.

18.08.2015.

peru

https://www.youtube.com/watch?v=_gSIwcnMty0
uz ovo

prolaze trnci,i vaca zelja za putovanjem

17.07.2015.

A.L.

„Zar ne uništim neprijatelja, kada ga pretvorim u prijatelja?“ - Abraham Lincoln

07.07.2013.

bosonogi naslov

Ovo svakako preporucujem....samo dobra ledina je potrebna:).............Hodajte bosi i budite zdravi!

Hodajte bosi i budite zdravi!

Znate li da na našim stopalima i dlanovima postoje točke povezane sa svim vitalnim organima u tijelu? Stimuliranjem tih točaka masiramo unutarnje organe i poboljšavamo protok vitalne energije kroz njih. Tako postajemo zdraviji i vitalniji. Nekoć su ljudi hodali bosi po travi, kamenju, plažama i tako bi se prirodno odvijao ovaj proces akupresure.

Protok energije u našem tijelu

Našim tijelom teče bioelektricitet  koji daje energiju svim našim organima kako bi funkcionirali ispravno i uravnoteženo. Taj bioelektricitet teče kroz mrežu meridijana sličnu krvotoku. Meridijani počinju na svakom prstu obje ruke, protežu se preko cijelog tijela i završavaju na vrhovima prstiju stopala. Kada su ti meridijani protočni, elektricitet teče neometano i svi organi dobivaju energiju potrebnu za optimalan rad. Kada je iz bilo kojeg razloga taj tok ometen, energija ne može doći do određenog organa. Tada se javlja poremećaj u radu tog organa, a s vremenom i bolest.

Tako se na dlanovima i stopalima nalazi niz ‘prekidača’ za sve naše vitalne organe i dijelove tijela. Na prstima ruku nalaze se točke za glavu – mozak, sinusi, oči i uši. Na gornjem dijelu dlana i stopala nalaze se točke za gornji dio trupa, a na donjem dijelu dlana i stopala – za donji dio trupa. Da biste aktivirali ove točke svaki dan masirajte stopala ili se jednostavno prošećite bosi!

Akupresurna masaža stopala

Akupresura je sustav primjenjivanja pritiska na određene dijelove tijela u svrhu iscjeljivanja i održavanja optimalne ravnoteže tjelesnih sustava. Za optimalno zdravlje i vitalnost, svako jutro 5 minuta dobro masirajte svaki dlan i stopalo. Pritisak mora biti snažan, ali ne prejak. Možete isprobati pritisak na kućnoj vagi, on mora biti od prilike 1.4 – 2.3 kg.

Iako je metoda akupresure izuzetno jednostavna, efekti i dobrobiti koje postižete njenom praksom su nevjerojatne. Ako imate probleme sa sinusima, napetost, probavne smetnje, manjak energije, česte infekcije, srčane smetnje, poremećaj u radu hormona, sve te probleme možete riješiti pomoću akupresure. Akupresurom ćete pomoći oboljelim organima da dođu do energije koja im je potrebna za ozdravljenje.

Svakako isprobajte, umjesto masaže stopala, jednostavno se prošetati bosi, po šljunku, plaži, travi i slično. Na takav način ćete imati sve dobrobiti akupresurne masaže. Osim što ćete dobro izmasirati stopala, ostvarit ćete kontakt s Majkom Zemljom, koja će vas napuniti neophodnom energijom.

Mapa-stopala

Uzemljite se!

Baš kao što nas Sunčeva svjetlost opskrbljuje vitaminom D, Zemlja nas opskrbljuje još jednim neophodnim sastojkom. Možemo ga nazvati vitamin Z (Z kao ‘zemlja’). Smatramo ga zanemarenim faktorom u pojavi bolesti – karikom koja nedostaje.

Dr. sci. Gary Schwartz, profesor psihologije i medicine na Sveučilištu Arizona, iznosi pretpostavku da je uzemljivanje možda isto onoliko bitno kao Sunčeva svjetlost, zrak, voda i hranjive tvari. Uzemljivanje je kontakt s prirodnom električnom energijom Zemljine površine. Uzemljenje se ostvaruje jednostavno: hodanjem bosih nogu po tlu ili sjedenjem i radom na zemlji. Dosadašnja istraživanja pružaju brojne dokaze toga da površinska energija zemlje ima značajne zdravstvene dobrobiti.

Uzemljenje, ili povezanost s energijom zemlje…

  • smanjuje razinu stresa
  • poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sustava
  • smanjuje utjecaj štetnih elektromagnetskih polja
  • ubrzava oporavak nakon bolesti i ozljeda
  • poboljšava kvalitetu sna

Osim toga studije jasno pokazuju da uzemljivanje ima snažan utjecaj na osjetljivu ravnotežu između zdravlja i bolesti, te na izglede za duži i bolji život.

Kako hodati bos

Ako odlučite pokušati hodati bosi, počnite polako, postupno napredujući prema sve više vremena bez obuće. Imajte na umu to da će vam korak biti drugačiji nego u obući. Slušajte tijelo i pokušajte da se uskladite s unutrašnjim znanjem o tome kako se hoda bos. Također, najbolje je početi hodati bos po mekim podlogama kao što je pijesak. Kada mišići i zglobovi stopala postanu čvršći, a koža na tabanima zadeblja, moći ćete polako sve više hodati bosi, i po sve raznolikijim podlogama. Naše tijelo je savršeno i dugovječno, ako se naučimo brinuti o njemu na ispravan način.

U ovo ljetno vrijeme, mnogi od vas će provesti vrijeme uz more ili u prirodi. To je idealna prilika da skinete obuću i prošećete bosi. Možda će vas malo bockati ako niste navikli hodati bosi, ali što više tako hodate, više ćete stimulirati protok vitalne energije kroz tijelo, poboljšati zdravlje i osjetiti ugodu i osvježenje.

O autoru:
Marijana Brodarić je učitelj tečajeva u sklopu Divine Energy Parka, organizacije za edukaciju društva i razvoj zdravlja, prirode i mira. Više o tečajevima možete saznati na http://www.divineenergypark.org.

http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/boson
10.06.2013.

prestanimo piti mliko

http://2012-transformacijasvijesti.com/alternativna-medicina/video-nevjerojatna-prica-o-mlijeku

11.04.2013.

...

http://www.youtube.com/watch?v=WSVd8szH7Qk

27.10.2012.

kresimir misak

Krešimir Mišak FRANK KINSLOW U ZAGREBU Uncategorized 9 Responses » Oct 20 2012 Bok svima! Zadnjih godina sve više ljudi za koje se moglo čuti samo preko interneta ili kroz knjige dolazi do Zagreba, a ovih dana jedna od njih je Frank Kislow, autor najprodavanije knjige o prirodnom iscjeljivanju „Tajna trenutnog iscjeljenja“ Kinslow je bio liječnik kiropraktičar i učitelj za gluhe, ali je začetnik procesa koji je na engleskom nazvao „kvantni entrainment“, postupak brzog iscjeljenja. Radio je razne tipove radionica, ali svjetski ugled stekao je upravo svojim radionicama o ‘kvantnom iscjeljivanju’. Upravo time će se baviti i na seminaru Zagrebu od 26. do 28. listopada 2012. U petak 26. 10. u Dvorani tvornice Kraš u Maksimiru Frank Kinslow će održati besplatno, otvoreno predavanje, a onda tijekom subote i nedjelje slijedi praktična radionica. Što je to uopće ta duhovna tehnika, koja zapravo predstavlja odsustvo tehnike, koju je Kinslow nazvao „kvantno iscjeljivanje“? Riječima Franka Kinslowa, „kvantna sinkronizacija je proces vrlo brzog iscjeljivanja koji može raditi svatko, bez obzira imate li slomljenu nogu ili slomljeno srce“ koja se temelji „na čistoj svjesnosti ili dubokom odmaranju.“ Navodno, može ga se načuiti vrlo brzo, tj. nisu potrebne godine, a pomalo podsjeća na vedantu, zen i «Moć sadašnjeg trenutka». Počeci ‘kvantne sinkronizacije’ sežu nekoliko desetljeća u prošlost. Od svojih kasnih 20-ih do ranih 40-ih Frank Kinslow je proveo skoro tri godine u dubokoj, tihoj meditaciji, često u Alpama. I kasnije, kad je bio zauzet poslom i podizanjem obitelji meditaciji je posvećivao tri i pol sata dnevno. Nekih sedam godina držao je i predavanja, ali prema vlastitim riječima, shvatio je „da još uvijek nešto nedostaje“. Pa bi se opet vratio u osamu da bi kontemplirao o „ničemu» ili «čistoj svjesnosti». I tako je, kao u nekoj bajci, nakon još sedam godina šutnje shvatio da nikamo ne trebamo ići i ništa ne trebamo raditi jer je sve savršeno baš tako kako jest. «Ništa» ne daje odgovore, ono JEST odgovor, zaključio je. A duboko odmaranje, čista svjesnost, duboki mir – to bi bili drugi izrazi kojima se opisuje iskustvo «ničega» ili «bez misli». Potkraj 1980-ih Kinslow je razvio sustav samoistraživanja koji omogućuje da jedna osoba «preda» iskustvo dubokog mira drugoj, nešto poput produženog shaktipata, neku vrstu prijenosa «duhovne energije» od jedne osobe drugoj. To je bila preteča kvantne sinkronizacije. S vremenom je usavršavao proces i uklanjao ono što nije bilo apsolutno potrebno. Rezultat je bio brz, jednostavan proces koji budi dublju unutarnju svjesnost, a iscjeljivanje je jednostavno popratni učinak te ga može raditi svatko. Želite li tjelesno, emocionalno ili duhovno ozdravljenje potreban vam je dubok odmor. Što je dublji odmor brže je ozdravljenje, a čista svjesnost najdublji je odmor koji se može postići, tijelu, umu i duhu trenutno pruža dubok odmor i brzo ozdravljenje, a djeluje za nekoliko sekundi. To je Kinslow nazvao ‘kvantnom sinkronizacijom’. Svi naravno imamo neku predodžbu što bi to ‘odmor’ mogao biti, jer se od svakog odmora osjećamo bolje. No, ‘kvantnu sinkronizaciju’ Kinslow opisuje kao „odmor toliko dubok da je nepomičan“. Kinslowljevim riječima to bi zvučilo ovako: „Kada doživljavamo čistu svjesnost doživljavamo taj dubok, nepomičan mir čak i dok nastavljamo misliti, govoriti i živjeti. Kad se to dogodi blagi mir prožima našu aktivnost. Postajemo slobodni od vezujućeg utjecaja svakodnevnih briga. Osjećamo se jedinstveno posebni kao da nam je otkrivena neka kozmička tajna da je svijet sasvim u redu baš takav kakav je. To je prava ljubav. Ona uklanja zabrinutost zbog sljedećeg uragana, hipoteke, cijena benzina i problema sa zdravljem i odnosima. U stanju smo izaći izvan patnji i ludila tipičnih za ljudsko stanje i vidjeti ih iz šire perspektive mira i harmonije. Nema ničega što bi se trebalo postići. U stvari, čista svjesnost ne može se postići jer ju već imamo. Ili točnije, nema ‘nas’ koji bi postigli ono što je posvuda, cijelo vrijeme. Ne bih želio zvučati tajnovito, ali ako mislite da trebate nešto postići da biste postali svjesni sebe ili prosvijetljeni onda ste već izgubili bitku. Sve što se može postići može se i izgubiti. Čista svjesnost ne može se ni dobiti ni izgubiti. Zato, sve što treba napraviti je postati svjestan čiste svjesnosti, a to je nevjerojatno lako učiniti. Sve stvorene stvari sastoje se od energije i reda: stolice, zvijezde, dlake i kruške. Čitav život jednostavno je forma i energija kojoj dodjeljujemo nazive. Ali odakle potječu? Možete reći od atoma, ali odakle potječu atomi? Sve potječe od čiste svjesnosti, sve je čista svjesnost. Osoba koja se bavi ‘kvantnom sinkronizacijom’ pokreće ozdravljenje tako što postaje intenzivno svjesna esencije svjesnosti dok je maglovito svjesna fizičkog ili emocionalnog problema. Tada tiho promatra i kao čista svjesnost stvara alternativnu verziju originala. Ta alternativna verzija nudi tijelo/um slobodan od disharmonije i s njom povezanih simptoma. Praktičar ‘kvantne sinkronizacije’ ne čini ništa. Samo pažljivo promatra čistu svjesnost i u pravi trenutak pogura stvaranje u smjeru ozdravljenja, to je sve. Rad na toj suptilnoj razini pruža inicijatoru predivan osjećaj neograničenog širenja, mira i blaženstva.Kada postanete svjesni čiste svjesnosti čarobne stvari počnu se događati same od sebe. Mi zapravo ne radimo ništa, a sve se napravi za nas.Nakon što postignete čistu svjesnost ne morate raditi ništa. Ona zna kako izliječiti. Uvijek ste ispunjeni čistom sviješću, i zato već znate kako iscijeliti. Ne morate naučiti sustav liječenja, trebate samo biti svjesni čiste svjesnosti. Baš kao što ne morate naučiti disati. Sve što vam treba je zrak. Ne morate naučiti kako ozdraviti. Sve što vam treba je čista svjesnost.“ Uloga ‘facilitatora’ sastoji se u tome da on postane svjestan čiste svjesnosti, a zatim stane sa strane, jer čista svjesnost „najbolje zna što treba učiniti.“ Dakle, ti ‘facilitatori’, kako je rečeno, ne provode energiju, ne primjenjuje tehniku, ne prizivaju anđele ili vodiče, ne slijede propisani niz pokreta rukama, ništa od toga. I dok osoba koja se iscjeljuje može imati određenu namjeru, to zapravo nije bitno, jer se prepuštaju neograničenoj mudrosti čiste svjesnosti, a „čista svjesnost zna za to ukočeno rame i bol u križima. Čista svjesnost također zna za stvari kojih John možda uopće nije svjestan.“ Kinslow kaže da se u kvantnoj sinkronizaciji ne treba fokusirati na namjeru, vizualizirati bilo što ili provoditi energiju. U stvari, što partner (osoba koja se iscjeljuje) manje radi – to bolje jer „facilitatorovo stanje čiste svjesnosti obuhvaća partnera“. Neki ljudi mogu doživjeti efekt «vala» ili «klimanja», drugi se mogu njihati ili osjećati val blaženstva. Učinci se, prema Kinslowu, događaju se stalno, kako s početnicima tako i s onima koji se cijeli život bave iscjeljivanjem, tijekom osnovne radionice kvantne sinkronizacije, sudionici je dožive unutar 30 minuta. Poslije toga, što je više rade, više postaju svjesni čiste svjesnosti. Danas se ponekad može činiti da je tehnika usmjerene namjere neka vrhunska duhovna tehnologija. Doista, kako i ne bi tako zvučila – nema toga od nas koji ne želi imati razvijenu sposobnost jednostavnog rješenja problema i ispunjavanja vlastitih želja. No, već dugo se pitam (na temelju vlastitih iskustava) – znade li čovjek uopće što želi? Većinu stvari za koje bih rekao da ih želim kada bi me netko to upitao, zapravo nisu one koje zaista negdje duboko iznutra želim. Ne znam kako je kod vas, ali najveće i najdublje želje nekad uopće ne znam ekstrahirati iz naše posdsvijesti, dovesti ih u svjesni dio i primjenjivati na njih tehniku usmjerene namjere. Na svu sreću, čini se da to nije ni potrebno. Štoviše, moglo bi biti i kntraproduktivno, možda je najbolje sve to ipak prepustiti oceanu naše podsvijesti. Iz perspektive kvantne sinkonizacije, iz upravo navedenih razloga, namjera nije visoko na ljetsvici. Naime, što je neka namjera preciznija, što se preciznije vizualizira i osjeća, jače smo usmjereni na određeni rezultat, a možda isključujemo bolje i veće mogućnosti. Osnivač „Matrix Energeticsa“ Richard Bartlett pisao je o učincima fokusiranja na «problematičan položaj» – htio je reći da takav pristup jača problem, umjesto da dopušta nova i kreativna rješenja. Neki sustavi smatraju da namjera treba biti vrlo precizna, u svakom pogledu vrlo detaljna. Ti sustavi oslanjaju se na to da pojedinci odlučuju što je najbolje i onda očekuju da će tim vođenim naporom to i ostvariti. Proces ‘kvantne sinkronizacije’ takve napore na nekoj razini smatra čak kontraproduktivnima te se oslanja isključivo na čistu svjesnost, smatrajući da je neograničeni izvor cijele kreacije u tim pitanjima mudriji od individualnog uma. Dakle, onaj koji traži pomoć implicitno izražava namjeru, a rješenje se nalazi u neograničenoj mudrosti čiste svjesnosti. Može poslužiti i slijedeće tumačenje: kvantna sinkronizacija je manifestirana moć sadašnjeg trenutka. Rekao bih, idealno za nas lijene jer, Kinslowljevim riječima, „postajemo svjesni nepokretnog Sada i, dok se kupamo u njegovom nepokretnom obilju, promatramo kako on obavlja sav posao. Možemo reći da je to put do unutarnjeg obogaćenja i svjesnosti sebe za lijenčine.“ Ključne riječi su – bez napora. Samo na taj način i može djelovati. Kvanta sinkronizacija pomaže brzo stvoriti tu stvarnost od dva svijeta, integrirajući užurbani, raznoliki svijet svakidašnjih poslova s blaženstvom univerzalne jednote. To je zato što čista svjesnost ima vlastiti um – univerzalni um izvan ograničenja naših individualnih umova. Kinslow kaže da je kvantna sinkronizacija potpuno izliječila stanja kao što su artritis, lomovi i uganuća, problemi sa želucem, opstipacija i da ako patite od toga, kvantna sinkronizacija može biti od pomoći. No, doista je moćan na emocionalnom polju jer, kaže Kinslow, „učinak trauma i emocionalnih poremećaja koji su trajali cijeli život može se izliječiti za nekoliko minuta.“ Konačno, kroz kvantnu sinkronizaciju majuočljiviji je duhovni rast – agresivni ljudi se smire, smeteni i frustrirani ljudi «ugledaju svjetlo», dugogodišnji tragaoci pronađu to za čim su tragali u vlastitoj tradiciji. KS seansa nije samo seansa iscjeljivanja, to je seansa učenja kako mogu sve više pristupati čistoj svjesnosti u vlastitom životu i na taj način poticati vlastito ozdravljenje jednostavno kroz to što će postajati svjesniji.“ Kinslow još kaže: „Sa stvarima – kreatorima prostora i udaljenosti – isti je slučaj kao i s iscjeljivanjem na daljinu. Sve je prožeto čistom svjesnošću. Ljudi, kućni ljubimci, biljke i računala. Sve reagira na kvantnu sinkronizaciju. Vaš ljubimac će ga obožavati. Imali smo štence kojima su se izravnali kukovi i stare pse kojima su nestale krvave ciste, mačke i pse kojima je izliječeno neurotično ponašanje, ptice koje su se oporavile od infekcija, itd. Nije neobično da KS-ovci poprave pokvarene blendere, uzgoje veće rajčice, podebljaju svoje bankovne račune, pronađu prijatelja, lako se voze kroz najveće prometne gužve i ublaže stres na poslu. Ništa nije izvan utjecaja čiste svjesnosti.“ Iscjeljujuća moć grupne meditacije dobro je dokumentirana (eksperimenti TM-ovaca s grupnom meditacijom u kojima su skupine meditanata zaista snizile stope kriminala u raznim gradovima kada je određen broj ljudi meditirao za mir). Grupna kvantna sinkronizacija opisuje se kao izvanredno djelotvorna u stvaranju tog «grupnog» učinka. Utjecaj jedne osobe eksponencijalno se povećava s brojem ljudi u skupini. Ovako to opisuje Kinslow: „U grupi svaka osoba spomene svoju osobnu želju, a zatim ostali članovi skupine obavijaju tu želju čistom svjesnošću. To je kao da posijete sjeme u najplodnije tlo koje možete zamisliti. U skupini od 100 ljudi, na primjer, svaka želja dobije pažnju N2 ili 10.000 ljudi u čistoj svjesnosti. To bi trebalo osigurati prilično dobre prihode od vaše početne investicije.“ Svjetski mir, zaključilo se još davno u transcendentalnoj meditaciji, stvaraju pojedinci koji su miroljubivi. I nije čak ni potrebno da svi ljudi na svijetu dožive čistu svjesnost. Potreban je malen postotak ljudi – jedna od procjena piše da nam je potrebno 8.084 ljudi u čistoj svjesnosti da se svijet dovede svijet u stanje trajnog mira. Stanje svjetskog mira traje samo dok su osobe u stanju mira. Nakon što meditacija završi svjetski mir postupno nestaje. „Potrebno nam je da grupno iskustvo bude trajno, u tome je važnost individualnog prakticiranja kvantne sinkronizacije“, kaže Kinslow, „moj cilj je imati tisuće KS-ovaca koji će naizmjenično obavljati KS tijekom dana diljem svijeta. Majstorski rad KS-a osmišljen je upravo za to. Izmijenili smo osnovnu tehniku liječenja KS-om tako da možete zadržavati čistu svjesnost kroz duga razdoblja tijekom dana. Kada ta brojka dosegne 8.000 ljudi koji će u bilo kojem trenutku prakticirati KS spontano će doći novo doba mira i prosperiteta.“ Naša svjesnost je, kaže Kinslow, poput bijelog svjetla iz filmskog projektora. Ona je to svjetlo svijesti koje obasjava naš život, dajući nam do znanja da smo živi. Ona promatra kako dolaze i odlaze ljudi, mjesta, ljubavi i gubici. Naša svjesnost je naša najvažnija svojina, ako ju izgubimo, gubimo sve. Kvaliteta naše reflektirane svjesnosti određuje kvalitetu našeg života. Svjesnost loše kvalitete slična je filmskom projektoru s mutnim osvjetljenjem. Mutna svjesnost obasjava jedan zamorni svijet ispunjen naporom i mukom: „Aktivnosti koje iscrpljuju svjesnost su prekomjeran rad, pretjerivanje u alkoholu, drogama i hrani, sjedenje satima pred televizorom i etiketiranje i prosuđivanje ljudi, stvari i situacija. Kada potratimo svjesnost, na koncu počnemo osjećati da nam nešto u životu nedostaje. Tako, recimo, možemo imati bogatstvo, slavu i divnu obitelj a da se ipak osjećamo nepotpuni. S druge strane, kada vodimo brigu o našoj svjesnosti, život se osvježava, ispunjava i energizira.“ Kako voditi brigu o svojoj svjesnosti? Upravo je to najljepši dio svega, kaže Kinslow, jer svojoj svijesti vodite brigu tako što postajete sve svjesniji. Svjesnost jačate tako što ju koristite. To se radi kroz obraćanje pažnje: „Obratite pažnju na ono što upravo radite. Obraćajte pažnju na sve. Kada vidite pticu, ne procjenjujte je, samo je gledajte. Uočite njeno perje. Gledajte kako krila pokreću njeno tijelo kroz zrak. Pažljivo slušajte zvukove koje proizvodi i ti će zvukovi postati vaša pjesma. Sada obratite pažnju na vjetar, šuštanje papira u vašim rukama, izmjenu udaha i izdaha, otkucaje svoga srca. Obraćajte pažnju na sve. U bijeloj svjetlosti svjesnosti iskoračite iz ekrana i postanite gledalac vašeg vlastitog životnog filma. Tek će se tada iluzija života rastopiti pred vašim očima, a zamijenit će je bogata stvarnost čiste svjesnosti.“ …i ne znam što bih više pisao pa… Čitamo se! Posted by Krešimir Mišak at

15.08.2012.

a

Ž

10.06.2012.

Reptili

Odlomak iz knjige 'Donositelji svitanja': Kad se ova bića vrate na Zemlju, mnogi od vas će reći: “Oh, da, to su predivni Bogovi. Oni su tako veličanstveni, tako fantastični. Pogledaj, što oni sve mogu!” Učinit će se kao da su došli spasiti svijet. To je trenutak u kojem će biti malo teže sagledati veću sliku. Izgledat će kao da su došli spasiti i “popraviti” vaš svijet, dok su zapravo došli da kreiraju još jedan oblik autoriteta i kontrole. Ljudi će u vezi ovih bića razviti nove obrasce uvjerenja i izgraditi će u sebi sliku o njima. Vodit će se velike kampanje da vam se proda postojanje i nazočnost ovih bića. Jedan takav program je upravo u toku. VI NISTE KAO mase na zemlji, jer vi ste članovi Obitelji Svjetla i znate stvari koje drugi ne znaju. Vi ćete znati stvari koje ostali neće znati. VI ćete jednostavno znati da ova bića ne dolazi od Svjetlosti, jednostavno ćete to znati u dubini vašeg bića. Vama će možda biti zlo od društva koje ovo neće znati. Mnogi ljudi će početi obožavati ta bića, jer će im se činiti da se događa čudo, da se događa najveći mogući događaj u povijesti svijeta. Činit će se kao da su čovječanstvu dane nove mogućnosti, da dolazi jedno zlatno doba. Onda će doći do velikog iznenađenja i ljudi će shvatiti da je tiranija VEĆA NEGO IKADA PRIJE. Radi se zapravo o tome da SVATKO POSTANE SVOJ VLASTITI GOSPODAR i da se planet UJEDINI. Neće svatko sudjelovati u tom evolucijskom skoku, jer nisu svi sada u toj vibraciji kojoj je cilj “raditi zajedno i harmonično”. Ima puno onih koji padnu u ekstazu kada otkriju novi autoritet, jednu novu sliku svijeta, jednog novog Boga, bilo što. Svi vi učite o autoritetu. Tko je šef bića koja su sada ovdje? Tko je njihov Bog? Tko je njihov autoritet? Taj autoritet se vraća sada na Zemlju. U ovome je lekcija za Zemlju. Ova bića, koja nisu ni spiritualno informirana, niti imaju težnju da uče o spiritualnosti negiraju postojanje spiritualnih snaga. Razvili su znanstvene metode i tehnologije koje totalno ignoriraju zakone spiritualnosti. Vi možda mislite, budući da poznajte spiritualne zakone ili u njih vjerujete, da će svatko jednog dana prihvatiti spiritualnost, samo treba da je dovoljno razvijen. Tome nije tako. Netko može biti vrhunski umjetnik u manipulaciji vremena i prostora, bez da ima i trunke spiritualnog razumijevanja. VAŽNO je da ovo razumijete. Doći će bića na ovaj planet i imati sposobnosti koje će ljudima djelovati apsolutno nevjerojatno. Ali ta bića neće imati osjećaj, jer nisu u potrazi za spiritualnosti. Naravno da svatko biće na Zemlji i u cijelom svemiru ima izbor da probudi spiritualnog SEBE. Ali – baš svatko se ne odlučuje na taj korak. Kao što i na Zemlji postoje moćne individue, koje nemaju ni najmanju povezanost sa svojim osjećajima – nikakvu emocionalnu ili spiritualnu svijest, tako postoje i bića u svemiru koja su vrlo moćna i nemaju ni trunke spiritualnosti u sebi. Ova bića su jako moćna. Kad bi ih vi sreli, osjećali bi ste se kao David protiv Golijata. ZATO je jako važno za vas, da naučite kako da promijenite svoju stvarnost, tako da možete plesati između frekvencija ili izabrati onu stvarnost koju želite iskusiti. Sadašnja frekvencija kontrole na Zemlji je: Želim imati nešto što ću obožavati i čemu ću se diviti. Ovaj planet je upravo na putu kreiranja nekog ili nešto novo za obožavanje. Upravo to je jedna potencijalna holografska projekcija: NOVI BOG za obožavanje. Bogovi Stvoritelji, reptili, znaju da je njihov stari plan upravo na izmaku i sada namjeravaju stvoriti novi plan, jednu novu diverziju, novi način kako da vam još više uzmu vašu moć. ZBOG TOGA – VIŠE NEGO IŠTA – SLUŠAJTE SEBE. Slušajte unutarnju poruku koja vam dolazi kroz vas i sklopite prijateljstvo s njom. Vi sami morate razotkriti realnost iznutra i tako režirati svoj vlastiti život. TO je poklon, koji vam je dan u Zoni slobodne volje. U Zoni slobodne volje, da bi balans između polariteta bio moguć, moraju sve stvari biti dozvoljene, čak i tiranija. U ovoj Zoni slobodne volje svatko je obdaren sa potencijalom da kreira svoju vlastitu stvarnost. Također je i izbor slobodne volje – dozvoliti nekom drugom da kreira naš realitet. Većina ljudi na Zemlji DOZVOLJAVA nekom drugom da im diktira njihov vlastiti realitet. Kroz kontrolu frekvencije, dovedeni ste do toga da odgovore tražite izvan vas. Kad se novi Bogovi pojave, vi ste spremni obožavati ih. I to tako ide dalje i dalje. Oni koji kontroliraju frekvenciju na ovaj način su izgubljeni u istoj toj stvari, a vi ste njihovo ogledalo. Kad počnete živjeti svoj život SMJELO na osnovu vašeg unutarnjeg vodstva, sve se mijenja kompletno.

17.05.2012.

sve je energija

Energija ljubavi Ljubav je obično definirana kao osjećanje jake vezanosti za drugog, kao jaka predanost nekom, a to može biti bračni partner, netko iz obitelji, prijatelj… Ali ljubav se može gledati i kao forma energije. Znamo da je svaka stvar energija u kretanju. Čak i najčvršći objekti izgrađeni su od energije. Okruženi smo energijom. Mi smo sami energija. Izvor ove energije je ljubav. Ljubav je najviši oblik energije. Energija postoji i vibrira na različitim frekvencijama. Ljubav pokreće vibracije na najvišim frekvencijama. Nedostatak ljubavi otvara vrata stanjima negativnosti, strahova, tuge, mržnje, fobija… Ljubav njeguje zdravlje. Negativne emocije njeguju bolest. Ljubav može izliječiti tijelo kao što čitači bio polja pokazuju. Ljubav koja liječi je ljubav univerzuma, a mi smo samo kanali kroz koje ta ljubav prolazi. Treba biti otvoren za nesmetani protok te energije. Energija ljubavi generira osjećaje radosti i sreće i onome tko je pruža i onome tko je daje. Dolazi do nesmetanog protoka energije koja hrani tijelo i čitavo naše biće. Kada se nasmijemo i ljudi nam odgovore osmijehom potekla je rijeka energije ljubavi. Ako gajimo samo ljubav u svom srcu čitavo biće će nam biti harmonično, oslobođeno umora, nezadovoljstva, strahova i tuge. Naša budućnost zavisi od količine ljubavi u našim životima. Kada volimo sebe mi smo u stanju pružiti ljubav i drugima. Kada posjedujemo unutar sebe energiju ljubavi samo je tada možemo dati – dajemo ono što imamo. Ljubav je najmoćnija energija koja liječi. Naša nemogućnost da volimo sebe same, ili da dajemo i primimo ljubav je uzrok svih naših nesreća i bolesti. Ljubav je najbolji prirodni lijek. Energija života Sve što radimo zasićeno je energijom osobne svjesnosti. Dvoje ljudi može raditi istu stvar ali svako u svoj rad ulaže različitu vrstu i količinu energije u zavisnosti od svog mentalnog i fizičkog stanja. Energija koju ulažemo u naše akcije biće primljena od onih na koje su akcije usmjerene. Ako ne uložimo dovoljno energije ne možemo očekivati dobre rezultate. Energija ljubavi je energija života i ona je prisutna onda kada ljudi rade ono što vole i vole ono što rade. Bez ove energije što god radili i poduzimali, mrtvo je, neće donijeti dobre rezultate, kao i biljka koju ne zalijevate – osušit će se. Naš bitak ne znači da treba održavati sebe na životu, već da živimo život i pomognemo sebi i drugima da udahnu energiju života. Život zahtjeva upravo to – da se živi, ali potpuno. Ono što se ne kreće mrtvo je. Sve što je živo izražava se pokretom. Život je ljubav u pokretu. Sjediti mirno i ne raditi ništa dovodi do dezintegracije ličnosti. Pokrenuti se znači pokrenuti energiju života, spojiti se s drugim ljudima. Što smo više povezani s ljudima to je protok energije veći. Mnogi ljudi i ne znaju zašto postoje i što je sve u njihovoj moći. Istina je da svaki čovjek ima toliku moć da to čak ne može ni zamisliti. Sve što je potrebno jest da budemo svjesni sebe, svog postojanja, trenutka sada i ovdje i da na najbolji način upotrebimo svoju moć. Znanje je moć. Energija novca Kada postanemo svjesni toga da je sve energija i novac ćemo prihvatiti kao energiju. Materijalizirana stvar je samo energija koja je dovoljno usporila da bi dobila oblik i postala nam vidljiva. Cijenimo sebe onoliko koliko naplatimo svoj rad. Biti pohlepan i precijeniti sebe je direktan atak na drugo biće i uzimanje njegove energije. Biti skroman i podcijeniti sebe je atak na vlastito biće. Ako imate jasne ciljeve i na njih se koncentrirate svakoga dana oni se definitivno materijaliziraju, uspore i dobiju oblik. Mnogi od nas bili su prevareni od roditelja u djetinjstvu. Roditelji često govore djeci stvari koje ih kasnije prate kroz život kao loša energija i u odnosu na to djeca grade „svoje” stavove po pitanju novca, života i vlastite budućnosti. Roditelji kažu: – Što misliš da novac raste na drvetu! – To je skupo, nemamo novaca! – Novac ti neće kupiti sreću! – Novac je korijen svog zla! – Novac se teškom mukom zarađuje! … i sl. Dijete slijepo vjeruje svojim roditeljima i već počinje stvarati u glavi životni scenarij po kojem će teškom mukom zarađivati novac i imati osjećaj krivice zbog zarađenog novca, biti uglavnom nesretan i naravno servirati istu priču svojoj djeci. Nemojte pokušavati da budete samo uspješna osoba nego i osoba od vrijednosti. – Albert Einstein Preneseno sa: lovesensa.rs Autor: Dragana Pjanić, psihoterapeut

04.05.2012.

CHEMTRELOVI

Danas sam u cudu promatrao nebo i nisam moga vjerovat da nije bilo niti jednoga chemtrela.Iskreno ima dugo vrimena da nebo nisam vidio ovako cisto.Bio je vedar suncan,preljep dan s par prirodnih oblaka,ali chemtrelova nigdje na vidiku.Bice da im je ovo potrefija neradni dan.Moraju i oni da pauziraju malo sa zaprasivanjem.Znam za njih vec duze vrijeme,al u zadnje vrijeme sam dosta citao o njima i gledao dosta slika,iznenadio sam se kako izgleda nebo u americi ili negdje drugdje po europi,kod nas je totalna normala kakvo je nebo drugdje,cjelo prekriveno chemtrelovima.Dosta ljudi zna za to al jednostavno ne obraca paznju vise na to,vise smo se navikli na njih,samo bi trebali jos na vremenskoj prognozi trebali upozoravat na njih."sutra suncano i vedro s pojacanim chemtrelovima". http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/wp-content/uploads/2012/04/IMG_12042617045652-300x225.jpg http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/wp-content/uploads/2012/04/IMG_12042613205419-300x225.jpg http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/wp-content/uploads/2012/04/IMG_12042613204451-300x225.jpg

03.05.2012.

Nafte u izobilju a mi je placamo kao suho zlato

Šokantna istina o nafti By Juba on 02/05/2012 Prevela i uredila: Ljubica Šaran Matrix World Gather News Većina ljudi ne zna da prirodne nafte ima u izobilju i da ona stalno nastaje. Potpuno je pogrešno mišljenje koje se potura javnosti da je raspadanje prastarih fosila uzrok nastanka nafte, no to jednostavno rečeno nije istina. Takve činjenice saznajemo iz knjige „The Great Oil Conspiracy: How the US Government Hid the Nazi Discovery of Abiotic Oil from American People,“ – „Velika naftna zavjera: Kako je vlada SAD-a skrila od vlastitog naroda nacističko otkriće o abiotičkom nastanku nafte,“ koju ne napisao autor bestsellera New York Timesa dr. Jerome Corsi. Koliko smo zavedeni i koliko nam se laže otkriva nam knjiga pod nazivom: „The Great Oil Conspiracy.“ Nastaje li nafta iz fosila dinosaurusa? Samo rijetki su upoznati s abiotičkim podrijetlom nastanka nafte, koja drži da je sva nafta na Zemlji, prirodni proizvod planete koja konstantno generira nove količine, i ne nastaje kao „fosilno gorivo“ točnije raspadom prastarih fosila prašuma i mrtvih životinja – dinosaurusa. Moramo li naftu zahvaliti izumiranju dinosaurusa i drugih pradavnih iščezlih vrsta? „Decenijama su petro-geolozi i petro-kemičari ignorirali konfiscirane nacističke dokumente koji su otkrivali da fosilno gorivo to uopće nije niti da nastaje raspadom prastarih bioloških ostataka,“ izvještava WND. Corsi sugerira da se vlada SAD-a zajedno s najvećim naftnim kompanijama urotila da bi sakrila ova otkrića jer nisu željeli da javnost zna kako planeta prirodno proizvodi naftu u ogromnim količinama duboko ispod naših nogu. Zbog toga se ne moramo čuditi da je teorija o „fosilnom gorivu“ toliko dugo opstala bez stvarnih dokaza. Sintetička nafta Također je važno reći kako se može kreirati i sintetička nafta. Ove informacije se kriju i znaju ih samo ljudi koji su bili bliski vladi SAD-a nakon drugog svjetskog rata kada je ista konfiscirala dokumente nacista koji su otkrivali istinu o stvaranju crnog zlata. Kemičari Franz Fischer i Hans Tropsch. Ovi nevjerojatni dokumenti pokazuju procese stvaranja sintetičke nafte iz uglja, taj proces su 1920. otkrili njemački kemičari Franz Fischer i Hans Tropsch, znanstvenici s Instituta Kaiser Wilhelm. Do 1944., njemci su bili u stanju proizvesti 124.000 barela sintetičkog goriva na dan. Kako je moguće da ovo javnost ne zna? Istina o američkim rezervama nafte EFT News je izvijestila o nevjerojatnim činjenicama vezanim za američke rezerve nafte, većina tih činjenica je obznanjena zahvaljujući izviješću Instituta za Energiju, neprofitne organizacije koja se bavi intenzivnim istraživanjima i analizama, funkcija, operacija i regulacija vlada na globalnom tržištu nafte i naftnih derivata. Evo što su oni otkrili: „S trenutačnom količinom potrošnje, SAD ima dovoljno nafte koja može trajati do XXIII vijeka bez jedne jedine kaplje nafte iz drugih zemalja. Po nekim procjenama SAD leži na otprilike 1442 trilijuna barela nafte koji se stalno obnavljaju.“ Izjava predsjednika Baraka Obame nakon ovakvih saznanja ima potpuno drugačije značenje: „Sa samo 2% svjetskih rezervi nafte možemo spustiti cijene nafte.“ Što je u potpunoj suprotnosti s izjavom bivšem predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera: „Ako ne napravimo duboke promjene i ne smanjimo potrošnju nafte do 1980., imat ćemo veću potražnju za naftom nego li je možemo proizvesti.“ Čini se da politika polako počinje govoriti istinu, barem ponekad. Možda nafte ima u neograničenim količinama, a možda ne, podrijetlo nafte i teorije koje se time bave nisu konačne, potrebne su daljnje studije i istraživanja znanstvenika kako bismo saznali tajnu nastajanja nafte. Pa ipak, ako je istina da zemlja proizvodi naftu u neograničenim količinama ako se zna da SAD ima velike rezerve nafte, ako je istina da se nafta može čak i sintetički proizvesti, tada su ratovi za naftne izvore potpuno nepotrebni. Uz sve probleme s okolišem i korištenjem nafte, zbog čega se ne istražuju ekološke alternative i obnovljive energije, kojih i u SAD-u ima u ogromnim količinama?

02.05.2012.

Zemlja je suplja

1272 Postoji li civilizacija ispod površine Zemlje? Paranormalno Srijeda, 11 Travanj 2012 15:43 Autor Ratko Martinović NAPISAO: Dragoslav Marković (Treće oko) >>> Širom planete Zemlje, kod raznih naroda i na svim kontinentima, odvajkada se sreću legende, predanja i svedočanstva o postojanju dva sveta: našeg, uobičajenog, nadzemnog i onog skrivenog, tajanstvenog, podzemnog. "Priče" o podzemnom svetu stare su koliko i nama poznata istorija. Naučna javnost odavno je podeljena: neki smatraju da su to puke izmišljotine, ali zato drugi kažu da - "gde ima dima, ima i vatre". Pristalice veruju da je možda najrečitiji dokaz - "pronalazak" pakla u raznim religijama, posebno hrišćanskoj. Zagovornici teorije o postojanju potpuno drugačijeg sveta i civilizacije ispod površine Zemlje kažu da su mitovi i verovanja o paklu samo proizvod, i u legendama "obrađena" predanja o iskustvima sticanim tokom vekova, onih koji su tamo sticajem okolnosti - boravili! Hitlerova ekspedicija Ostalo je zabeleženo da su se prva svedočanstva o postojanju podzemnog sveta i naroda u novije vreme pojavila 1946. godine. Tada je poznati pisac, novinar i naučnik Ričard Šejver objavio u američkom časopisu "Neobične priče" svoju ispovest o kontaktima sa vanzemaljcima koji - žive pod zemljom! On je tvrdio da je nekoliko nedelja živeo u podzemnom svetu, među mutantima koji su "ličili na demone iz starih legendi"... Ova priča, kažu stručnjaci, možda bi mogla da se shvati kao plod bujne mašte autora da se posle pojavljivanja teksta nisu javile na stotine čitalaca koji su tvrdili da su imali isto iskustvo. Oni su se zaklinjali da su boravili u stotinama podzemnih gradova, razgovarali sa žiteljima i nagledali se raznih čudesa - pre svega tehničkih naprava koje ne samo da su obezbeđivale podzemnim stanovnicima Zemlje komforan boravak pod površinom, već i da su usmeravale saznanja i kontrolisale ponašanje "onih" sa površine! Savremeni poljski istraživač Jan Paenk smatra da ispod površine Zemlje postoji čitava mreža tunela koji se, bukvalno, prostiru ispod cele zemljine kore i vode do najudaljenijih delova naše planete. On tvrdi da su tuneli, najjednostavnije rečeno, "probijeni" tako što je podzemlje, sastavljeno od metala i minerala, istopljeno! Površine zidova tih tunela, kaže, najviše liče na naše staklo. Tim tunelima, prema saznanjima Paenka, neverovatnim brzinama se kreću svojevrsni leteći tanjiri koji prevaljuju ogromne razdaljine za kratko vreme, koje je nepojmljivo za nas. Paenk tvrdi da su delovi takvih tunela otkriveni u Ekvadoru, južnoj Australiji, SAD, na Novom Zelandu. On kaže da je na Novom Zelandu lično razgovarao sa rudarom koji tvrdi da su tokom kopanja podzemnih kopova u rudnicima na dva mesta pronađeni delovi takvih tunela. Međutim, kaže on, sa višeg mesta je odmah došlo naređenje da se oni odmah - zabetoniraju! U više američkih časopisa 1977. pojavili su se tekstovi, propraćeni fotografijama snimljenih sa američkog satelita "ESSA-7". One su, tačno gde se nalazi geografski Severni pol, prikazivale tamnu mrlju, sličnu ogromnoj rupi, koja je, prema mišljenjima pojedinih naučnika, bila - ulaz u podzemni svet! Gotovo identični satelitski snimci dobijeni su i 1981. godine. Posle toga nigde se nije pojavio nijedan sličan snimak, niti makar naznaka o teoriji o životu ispod površine Zemlje. Vođa Trećeg rajha Adolf Hitler, pored ostalih sumanutih ideja, bio je opsednut teorijom da postoji podzemna civilizacija i da se ulaz u taj svet nalazi na severu Nemačke, na ostrvu Rugen u Baltičkom moru. Uz svesrdnu podršku svojih najodanijih saradnika Hermana Geringa i Hajnriha Himlera aprila 1942. godine na to ostrvo je uputio ekspediciju, sastavljenu od najblistavijih naučnih umova Nemačke. Ekipu je predvodio profesor Hajnc Fišer. Pretpostavke Hitlera i naučnih umova tadašnje nacističke Nemačke su se donekle razlikovale. Ali i ciljevi. Hitler je smatrao da su pojedini delovi Zemljinog podzemlja - šuplji, da je u njima moguć život i da su oni odavno postali životni prostor za visokorazvijene narode iz drevne prošlosti. On je taj prostor, kažu, video kao novo mesto boravka njegove zamišljene arijevske rase, po razvijenosti slične drevnim stanovnicima podzemlja. Za svaki slučaj. Naučnici su, pak, bili daleko praktičniji. Usred Drugog svetskog rata smatrali su da će, ukoliko u tim "šupljinama", na nekoliko mesta na planeti, na određenim geografskim dužinama i širinama postave najsavremeniju radarsku opremu, moći u svakom trenutku da znaju raspored snaga neprijatelja na površini cele Zemlje! Ishod ove ekspedicije nikada nije objavljen, ali su ostale priče koje spadaju u domen legendi... Moguće objašnjenje Svi narodi ovog sveta u svojim predanjima spominju bića koja su naseljavala našu planetu milionima godina pre nas. Po pravilu, svi oni su bezgranično mudri, naučno napredni i kulturno izuzetno razvijeni. U većini legendi ova bića su bila primorana da napuste površinu Zemlje i pobegnu u podzemlje zbog stravičnih katastrofa i tamo stvore sosptvenu, novu civilizaciju koja im je omogućila opstanak. Prema danas preovlađujućem mišljenju, ljudi "oterani pod zemlju", ne žele da imaju bilo kakav kontakt sa svojom rasom na površini, jer ih smatraju "nižom rasom i divljacima". Postoje tvrđenja, ali i ipak nedovoljno potvrđena svedočanstva, da "podzemni ljudi", ponekad, "kradu" ljudsku decu sa površine, vaspitavaju ih po svojim merilima i - šalju "gore" - da poboljšaju ljudsku rasu. Ovakva deca žive neverovatno dugo za naša uobičajena merila i služe samo jednom cilju - da postepeno na ljudsku rasu prenesu daleko naprednija znanja i merila. Što je, prema poznavaocima, proces koji traje vekovima... Naučnici kažu da je na našoj planeti u prošlosti bilo mnogo perioda koje mi nazivamo ledenim dobom, udara gigantskih meteorita, raznih drugih kataklizmi koje su sve zajedno mogle da unište postojeće civilizacije. Pitanje je, na koje još niko nema pravi odgovor, da li je moguće da je neka civilizacija ipak uspela da preživi "smak sveta"? U osnovi svih tvrdnji da postoji i paralelni, podzemni svet je pretpostavka je da je nekada davno, možda i pre više miliona godina, na Zemlji postojala visokorazvijena civilizacija. U jednom trenutku dogodila se neka od kataklizmi koja je izmenila klimu. Da bi preživeli, ti naši preci su imali samo dva izlaza da bi preživeli: da potraže drugu planetu, ili, ukoliko im to tehnološki razvoj nije omogućavao, da pobegnu u podzemlje! Pitanje na koje nema odgovora je: zašto se oni nikada nisu ponovo vratili na površinu Zemlje? Da li smo ih sreli? Naučnici imaju nekoliko objašnjenja zbog čega se ljudi koji su pobegli u utrobu Zemlje nikada više nisu vratili na površinu. Pre svega, posle dužeg boravka u podzemlju organizam je evoluirao i navikao se na manju gravitaciju koja tamo vlada. Takođe, odvikli su se od sunčeve svetlosti jer veštačko osvetljenje ne sadrži ceo spektar onog prirodnog i izlaganje Suncu bi ih prosto - spržilo! Naši preci, tokom boravka ispod površine tokom više hiljada ili stotina hiljada godina, morali su da se prilagode i novom načinu ishrane. U podzemlju nije moguće proizvoditi uobičajeno povrće i svu hranu biljnog porekla, te su morali potpuno da pređu na hranu životinjskog porekla što je, sigurno, izazvalo raznorazne genetske mutacije i promene organizama. Čak i u izgledu. Zato je veoma moguće da su legende i predanja o "čudovištima" istinite, jer su naši preci zaista susretali genetski modifikovane ljude iz podzemlja. I, nemajući nikakvo drugo objašnjenje, pretvarali ih u monstrume, čudovišta, ale, bauke, drekavce i slične čudne spodobe... Preneseno sa: http://www.treceoko.novosti.rs/code/navigate.php?Id=182&editionId=100&articleId=492

30.04.2012.

paraNORMALNO

616 Djevojka s mosta Četvrtak, 26 Travanj 2012 12:30 Autor Marija Koudela Ovi duhovi su duhovi ljudi koji proganjaju mnoge ceste. Postoje izvješća o viđanjima ovih duhova u automobilima ili drugim prijevoznim sredstvima. Proganjaju određenu lokaciju i vrstu prijevoza koja ja povezana s njihovom smrću. Postoje izvješća još 1600. godine o postojanju fantomskih putnika. Većina fantomskih putnika su žene ili djevojčice koje se najčešće ukazuju muškarcima. Pojavljuju se u kasnoj noći, čini se da su u nevolji, odjevene su u bijelo i najčešće su mokre, čak i ako ne pada kiša ili ako nema vode u blizini. Priča je uglavnom ista, vozač se zaustava i pita ju da li ju treba povesti, primjeti da joj je hladno i da je mokra, da joj svoju jaknu, sjedne na zadnje sjedalo, kaže mu gdje ide, a ponekad kažei svoje ime. Vozač ju odveze do njene adrese te ju povremeno pogledava na retrovizor. Kada dođu do odredišta vozač pogleda na zadnje sjedalo i primjeti da je nestala. Njegova jakna je na mjestu gdje je sjedila, a sjedalo je kao i jakna mokro. Začuđeni vozač obično pokuca na vrata i kada mu otvore kažu da to nije prvi put da se događa i da se najčešće događa oko godišnjice smrti. Ona je umrla ili je ubijena blizu lokacije gdje ju je vozač pronašao. Ako fantomski stoper nestane zajedno sa vozačevom jaknom, uglavnom ju ostavi na svom nadgrobnom spomeniku. U nastavku teksta vidjet ćemo kako je prošao general Anderson sa svojom fantomskom putnicom 1959.godine. Generala Andersona nazvao je general Patterson te mu je rekao da se mora vratiti u Omahu jer imaju ujutro važan sastanak sa članom Kongresa. Rekao je svojoj supruzi Emi da moraju prekinuti godišnji odmor te se vratiti kući još danas. Svoju vikendicu su napustili oko pola 9 navečer. Oko 22.30 prošli su kroz gradić Logan i počeli se približavati tamnoj konstrukciji željeznog mosta preko rječice Bayer. Na radiju je svirala lagana glazba. Bila je to 1959. godina. Odjednom je Anderson počeo naglo kočiti što je probudilo njegovu suprugu. Nasred pustog vlažnog puta, na ulazu na most stajala je mlada djevojka. Pod svjetlima farova činila se nestvarno. Prišla je desnim vratima, čiji je prozor gđa Ema već spuštala. Pozdravila ih je čudnim baršunastim glasom koji je više sličio na šapat. Rekla im je da živi nedaleko odavde i da li bi ju htjeli povesti. General Anderson i njegova supruga Ema su pristali pomoći djevojci. Sjela je na stražnje sjedalo. Tijekom vožnje stalno je gledala kroz prozor, nije ni riječi izustila. General Anderson je pogledavao njeno lice koje je bilo jako blijedo, nije mogla imati više od 18 godina i kada bi se našminkala sigurno bi bila prava ljepotica. Njeno lice ga je podsjećalo na jednu djevojku koju se utopila prije tri godine, a u čijem je neuspješnom spašavanju i sam sudjelovao. General ju je upitao da li voli slušati Platterse, a djevojka je odgovorila da joj smeta glazba. Gđa Ema je odmah ugasila radio te su po njenom glasu zaključili da joj se dogodilo nešto jako ozbiljno. Zamolila ih je da skrenu u sljedeću ulicu koja je vodila na neki privatni ranč. Uskoro su došli do velike bijele kuće u kolonijalnom stilu. Bilo je očigledno da tu žive neki bogataši. Anderson ju je upitao da li želi da obavijesti njene roditelje da je stigla. Djevojka je pristala. Pitao ju je što da im kaže pošto joj ne zna ni ime. Djevojka mu je rekla da ima kaže da je došla Loni, njihova kćer. Kada je pozvonio na vrata, otvorio mu je neki prosjedi crnac. Zaprepaštenim izrazom lica pustio ga je u kuću nakon što mu je Anderson rekao zašto je došao. Otac je sišao i Anderson mu je rekao da je naišao na djevojku na mostu koja tvrdi da se zove Loni i da je njihova kćer. Bila je odjevena u tanku haljinu. Otac je ostao zaprepašten te je upitao Andersona da li može vidjeti tu djevojku. Odveo ga je do auta te je gđa Ema spustila prozor. Anderson je iznenađeno upitao gdje je djevojka, a gđa Ema se okrenula te je ostala šokirana kada je vidjela da je nema, a pije nepune minute su pričale. Otac djevojke ih je zamolio da uđu u kuću s njim. Otac im je rekao da im vjeruje, jer ovo nije prvi put da im se događa. Objasnio im je da djevojka više nije živa. Anderson je bio vidno iznenađen, te nije mogao vjerovati u to što čuje. Otac se konačno predstavio, zove se Lloyd Robinson. Bio je aktiva u Kongresu. Anderson ga se sjetio. Lloyd mu je počeo pričati što se dogodilo Loni. Bila je mlada djevojka, jedinica u obitelji. Željeli su da diplomira pravo i da se uda za mladića sebi ravne klase. Ali Loni se zaljubila u jednog lokalnog mladića, dosta pristojnog, ali veoma siromašnog. Lloyda i njegovu suprugu je bilo stid te veze i sve su pokušali samo da se ne uda za njega. Ali bez uspjeha. Kada je saznala što su htjeli napraviti dogovorila se s njim da pobjegnu njegovim autom. Lloydov sluga je to na vrijeme otkrio te su otišli za njima. Na krivina pred samim ulazom na most njihov auto se naglo zanio i iz sve snage je udario u limenu ogradu, provalio je u nabujalu rijeku, te su ih našli gotovo 12 km dalje, nakon dva dana potrage. Anderson je opet bio zatečen i nije mogao vjerovati da je mrtva, i da je on vozio duha. Ali Loni se nije htjela smiriti nego je na neki način kažnjavala svoje roditelje zbog primitivnog ponašanja. Zaustavljala je mnoge vozače koji bi ju tako vozili do kuće, a nekim bi i nestala tijekom vožnje. To su njeni pokušaji da se vrati na ovaj svijet.

16.04.2012.

zaborav

Moderna brza povrsnost Biflanje i nepromisljena proizvodnja zvukova Bjezanje od sebe i drugih Strahom obuzeti plutamo povrsinom Izgaramo bez ikakvih tragova Trpimo zasluzeno,brzu zaborav...

07.04.2012.

malo zdravlja

Moramo jednostavno da prestanemo da jedemo smece.Na bezbroj nacina nas truju,mozemo bar da izbacimo iz prehrane dio toga smeca.Pogotovo izbjegavajmo sokove ne samo gazirane nego sve.Ja evo vec godinu dana pokusavam da se zdravo hranim,i izbjegavam smece,a to je vecina stvari koja se nalazi u prodavnicama,i puno bolje se osjecam,imam vise energije,nenormalno vise energije i vec godinu dana nemam apsolutno nikakvih problema sa zdravljem,ni najmanjih.Nemojmo sebe da rusimo i nemojmo sami sebe da trujemo.Jer tek kad izgubimo zdravlje onda ga tek pocmemo da cjenimo,mislimo malo na svoje tjelo,cjenimo svoje tjelo.Uzdravu tjelu zdrav duh,i obrnuto.

05.04.2012.

vise da nego ne

JE LI ZEMLJA MOŽDA ŠUPLJA? listopad 3rd, 2009 Bok svima! Za početak, evo odgovora na neka pitanja. „Lik“ je pitao je li moguće „nabavit/kupit“ sve do sad snimljene emisije „Na rubu znanosti“. Odgovor je – moguće ih je skinuti s torrenta ili rapidsharea jer netko ažurno uploada svaku, već vrlo dugo. To je i meni vrlo praktično, pa sam i sam skinuo – za sad – prošlu sezonu, stala je na tri dvd-a. Xa, Vuk, Jura i Mirdža su pitali kako se zove knjiga o Schaubergeru, kada točno izlazi i tko ju izdaje. Odgvor jest – izdaje je AGM, izlazi tijekom listopada ili najkasnije početkom studenog, a zove se „Viktor Schauberger – život u učenju od prirode“. A sad na nešto potpuno drugačije. Ne sjećam se jesam li ikada išta o tome pisao, ali povod temi je intervju s dr. Brooksom A. Agnewom. Tema o kojoj će biti riječi već mi dugo zanimljiva, jer je toliko fantastična da je ponekad koristim kao mentalnu gimnastiku. Riječ je o tezi da je Zemlja šuplja. Mentalna gimnastika se odvija ovako: pokušavam zamisliti da ne znam ništa što znam. I da živim u nekom suvremenom pandanu onom dobu dok se smatralo da je Zemlja ravna. To su svi znali. Svi najveći umovi svijeta. I bilo je potpuno nemoguće da Zemlja bude ikakva drugačija nego ravna, jer nikome nije padalo na pamet postojanje nečeg poput gravitacije, što bi i onima dolje omogućavalo da ne padnu sa Zemlje. Ako bi netko rekao da je Zemlja okrugla ….pa, bila je to kretenska zamisao, koja je stajala nasuprot svemu što je tadašnje znanje govorilo. Zamislimo sad na trenutak da je Zemlja doista šuplja. Kad bismo to i sa sigurnošću znali – nitko nam ne bi povjerovao. Jer svi znaju da nije šuplja. Takva „kretenska“ zamisao jednostavno ne može biti prihvaćena zaozbiljno. Ali, što ako ipak …? Hm, nakon one samouvjerenosti po pitanju ravne Zemlje, više se ni u što ne usuđujem pouzdati. A evo događaja koji je bio povod za gimnastiku. Povod je već spomenuti Brooks. Agnew, koji je bio pripadnik američkog zrakoplovstva od 1973. godine. U kasnijoj civilnoj karijeri radio je na sustavima radarskog ispitivanja zemljine površine koji se koriste za istraživanja nafte. Diplomirao je kemiju na Sveučilištu Tennessee. Magistrirao je statistiku, a doktorat ima iz fizike. Autor je mnoštva knjiga, tehničkih dokumenata i seminara koji se bave preciznim mjerenjima i istraživanjima Zemlje te detaljno prati nove spoznaje iz seizmologije i proučava promjene vremenskih prilika. Taj Agnew već koju godinu najavljuje veliku brodsku ekspediciju koju planira provesti na području Arktičkog kruga. U projekt se trenutno uključio hollywoodski producent, a okupili su se i razni sponzori. Planira se snimiti film tijekom putovanja, a sve bi se prenosilo uživo putem satelita. Agnew je jedan od zastupnika teorije o šupljoj Zemlji. To je i razlog pokretanja ekspedicije. On smatra kako novi znanstveni podaci dodatno podižu kredibilitet teorije o prirodnim šupljinama na zemljinim polovima. Naglasio je kako planira otići duboko unutar Arktičkog kruga, a jedinstveni nuklearni ledolomac treba osigurati brodska tvrtka iz Murmanska u Rusiji odakle putovanje i počinje. Ekspedicija je bila planirana još u kolovozu 2008. godine, no bilo je problema s rezervacijom ledolomca jer je to jedini brod na planetu koji može podnijeti takvo naporno putovanje. Ostali brodovi u takvoj kategoriji uglavnom nemaju dovoljno goriva da dođu do zamišljene pozicije i da tamo provedu tjedan dana tijekom kojih će se provoditi razna mjerenja. Postoji opasnost da posada ostane zarobljena u ledu, a u tom slučaju trebalo bi čekati godinu dana na povratak.Onoga trenutka kada nuklearni ledolomac isplovi iz luke u Murmansku više nema povratka. Sve namirnice i oprema bit će utovarene na ledolomac. Nema dodatnih brodova s namirnicama niti brodova za spašavanje. Putovanje neće biti lako jer će posada biti suočena s dubokim morem, niskim temperaturama i ledenjacima. Agnew je proučavao glasine o antologijskim putovanjima admirala Richarda E. Byrda, koji je bio jedan od utemeljitelja modernih istraživanja polarnih regija. 1926. organizirao je privatnu zračnu ekspediciju iznad Arktika. Byrd je tvrdio da je uspješno preletio iznad Sjevernog pola. Za isti poduhvat nagrađen je medaljom časti. Južni pol je nadletio 1929. godine. Kasnijih godina pojavile su se određene sumnje u uspjeh Byrdovih putovanja. Među istraživačima šuplje Zemlji već više desetljeća kruže glasine kako je Byrd tijekom svojih polarnih letova došao do dokaza o pukotinama. Navodni tajni dnevnik govori o njegovom putovanju kroz polarnu šupljinu gdje je naišao na skriveni grad, stanovnike i čudne životinje. Došlo je i do nagađanja da NLO-i nisu izvanzemaljske prirode, već da možda potječu iz unutrašnjosti Zemlje gdje se skrivaju tajanstvene civilizacije. Agnew smatra kako će ga samo dobri proračuni dovesti do pravog mjesta gdje možda postoje pukotine u zemljinoj kori. Pukotinu možda neće biti lako detektirati zbog ulijevanja oceana. Treba izbjeći situaciju u kojoj bi nuklearni ledolomac od 23000 tona i sa 75000 konjskih snaga uplovio u pukotinu. Cilj je ploviti u blizini tog područja, a onda bi se mogle izvoditi dnevni izleti s manjim brodom i helikopterom. Tako bi se pokrio veliki dio teritorija u kratkom vremenu. Sva ispitivanja pratit će žiroskop na brodu. Agnew naglašava da ipak ne očekuje radikalna otkrića poput tropskih biljaka i egzotičnih životinja kao što piše u navodnom dnevniku admirala Byrda. Kako se ekspedicija bude približavala planiranom području, on će raditi na ažuriranju hipoteza o šupljoj Zemlji. Sve to usporediti će se s egzotičnim informacijama koje su dobivene pomoću tehnika gledanja na daljinu. Satelitske fotografije polova uglavnom su pokrivene gustim slojem oblaka. Jedini način da se polarna područja detaljno istraže je zrakoplovni let na visini ispod 1200 metara što je navodno napravio i admiral Byrd. U današnje vrijeme ne može se pronaći pilot za takav poduhvat pa je pristup morskim putem jedini način. Ukoliko se dokaže teorija o šupljoj Zemlji, dr. Agnew kaže kako će otkriće donijeti novi pogled i na fenomen NLO-a. On je pobornik izvanzemaljske hipoteze i smatra kako NLO-i moraju imati bazu na Zemlji tijekom njihovih posjeta, a da bi njihova baza mogla bi biti smještena u šupljoj Zemlji. Što se tiče samog admirala Byrda, podatke o njegovoj vojnoj ekspediciji na Antarktik imate na Wikipediji. Nikad nije odgovoreno na pitanje čemu je služila ta silna vojna sila i zašto se tako naglo morala vratiti. Da ne morate odmah na wikipediju, evo tog odlomka: „The fourth culminating expedition, Operation Highjump, was the largest Antarctic expedition to date. In 1946, US Navy Secretary James Forrestal assembled a huge amphibious naval force for an Antarctic Expedition expected to last six to eight months. Besides the flagship Mount Olympus and the aircraft carrier Philippine Sea, there were thirteen US Navy support ships, six helicopters, six flying boats, two seaplane tenders and fifteen other aircraft. The total number of personnel involved was over 4,000. The armada arrived in the Ross Sea on December 31, 1946, and made aerial explorations of an area half the size of the United States, recording ten new mountain ranges. The major area covered was the eastern coastline of Antarctica from 150 degrees east to the Greenwich meridian. The expedition was terminated abruptly at the end of February 1947, six months early, the entire remaining armada returning immediately to the United States. The only explanation ever given for the early termination of the mission was provided in an interview granted to Lee van Atta of International News Services aboard the support shipMount Olympus on the high seas and published in the Chilean newspaper El Mercurio on Wednesday 5 March 1947. The following extracts show the abstract manner in which the admiral was thinking and may explain why conspiracy theorists specializing in alleged Aryan or Nazi activities in Antarctica have speculated extensively about this mission: “Admiral Richard E Byrd warned today of the necessity for the United States to adopt protective measures against the possibility of an invasion of the country by hostile aircraft proceeding from the polar regions. The admiral said: “I do not want to scare anybody but the bitter reality is that in the event of a new war the United States will be attacked by aircraft flying in from over one or both poles.” On the subject of the recently terminated expedition, Byrd said that “the most important of the observations and discoveries made was the of the present potential situation as it relates to the security of the United States…I can do no more than warn my countrymen very forcibly that the time has passed when we could take refuge in complete isolation and rest in confidence in the guarantee of security which distance, the oceans and the poles provide. The admiral warned of the necessity to “remain in a state of alert and watchfulness”. He said that he “realized perhaps better than any other person the significance of the scientific discoveries made in these explorations because I can make comparisons” (i.e. between now and when he was in Antarctica pre-war). We are abandoning the region after making important geographical discoveries.” Dakle, je li Zemlja šuplja? Neki istraživači smatraju da u Zemljinoj unutrašnjosti postoje golema područja u kojima žive visokorazvijene civilitacije. I to čak u dvije razine – unutar kore i unutar same Zemlje, dakle unutar šupljeg središta. Jules Verne, prema nekim istraživačima – visoki inicijat raznih tajnih društava poput Teozofskog društva, Reda zlatne zore i Reda vitezova Orijenta – je znao više nego što je bilo dopušteno znati javnosti. Zato je roman o putu u središte Zemlje, prema njima, jednako blizak isitini kao i mnoge druge njegove ideje koje su se već pokazale „proročanskima“. (Recimo, Verne je pisaoda su Marsova ima dva mjeseca prije nego što su 1877. službeno otkriveni). Stoga ni Put u središte Zemlje ne bi bio u potpunosti izmišljen. Mentalne gimnastike radi, zapitajmo se: postoje li čvrsti dokazi da Zemlja NIJE šuplja? Ljudi su bušili najdublje tek nekoliko kilometara u Zemlju. Ostalo je, dakle, nagađanje. Nitko točno ne zna što se nalazi na većim dubinama. Evo, stoga, jednog razmišljanja koje bi išlo u prilog tome da je Zemlja šuplja: Sama vrtnja planeta proizvodi centrifugalnu silu koja materiju izbacuje prema van, poput perilice za rublje, u kojoj se rublje vrti oko šupljine u središtu. Kada je planet bio u svom rastaljenom stanju i vrtio se hladeći se, kako je moguće da je postao čvrst sve do svoje jezgre? To se, kako se čini, protivi zakonima centrifugalne sile, zar ne? Tvrdnje o otvorima u polovima u tom slučaju također imaju smisla jer bi jaka centrifugalna sila u razdoblju formiranja planeta na tim područjima bila puno manja. Zagovornici teorije sugeriraju da se na oko 70 do 75 stupnjeva sjeverne i južne geografske širine Zemljina kora počinje svijati u polarne otvore. Prelazak je toliko postupan da oni koji su ulaziili unutra nisu imali pojma da ulaze u unutrašnjost Zemlje. Procjenjivalo se da su otvori promjera 2250 km te da se oko njih nalazi magnetski prsten. Ulazi su većinom vremena pokriveni oblacima, a pristup zračnom prostoru iznad njih je, kažu, zakonom zabranjen. Što imaju za reći o navodnom otkriću polova? Kad su istraživači u potrazi za Sjevernim i Južnim polom stigli do spomenutog magnetskog prstena, njihovu su kompasi pokazivali ravno prema dolje pa su mislili da su na Polu. No nisu bili – nalazili su se na magnetskom prstenu koji okružuje polove. Zagovornici šuplje Zemlje sugerirali su da vanjska kora seže do dubne od otprilike 1300 kilometara te da je iza toga planet šupalj. Ljudi unutar planeta žive na istom tom komadu kore, ali su im glave okrenute prema unutra. Oni neće otpasti, na sličan način kao što ne otpadnu niti stanovnici Austalije, iako se nalaze na suprotnoj strani površine. Stanovnike unutrašnjosti uz kopno drži gravitacija. Ona privlači prema materiji, pa će obje strane kopnene kore Zemlje, i vanjska i unutarnja, privlačiti prema sebi. I mi vani i oni unutra bili bismo privučeni kopnenom masom, jer u tom slučaju središte gravitacije ne bi bilo unutar planeta nego na oko 650 kilometara u unutrašnjosti, u središtu vanjske kopnene mase. Evo još nekoliko pitanja koja se postavljaju pobornicima prevladavajuće ideje „pune“ Zemlje: Zašto su ledene kape sačinjene od slatke vode kad je, prema općeprihvaćenom gledištu, jedina voda koja je tamo na raspolaganju ona morska? Odakle potječe vegetacija koja se pronalazi unutar ledenjaka? Zašto su istraživači koji su prelazili preko magnetskih polova nalazili da vrijeme postaje sve toplije, a kora slobodna od leda? Zašto neke životinje i ptice na sjevernom polarnom području, kao mošusni bivoli, zimi migriraju na sjever? Pregled nekih od tih pitanja i dokaza za tezu šuplje Zemlje nalae se u knjizi „The Hollow Earth“ dr. Raymonda Bernarda. Ne miješati s jednom drugom koju imam, autora Davida Standisha, koja priča o povijesti ideje šuplje Zemlje. Što se tiče onog slavnog kontraadmirala Richarda E. Byrda, neki autori navode izvore prema kojima je on 1947. uletio u unutrašnju Zemlju kod Sjevernog pola, 2700 kilometara iza magnetskog pola, a 1956 kod Južnog pola na udaljenosti od 3700 kilometara od magnetskog juga. Zemlja koju je otkrio nazvao je „očaravajući kontinet u nebesima“ i „zemlja vječnog msiterija“. Godine 1947. Byrd i njegovi putnici bili su u radijskom prijenosu uživo kada su uletjeli u unutrašnjost planeta i promatrali kako sjeverne ledenjake zamjenjuje kopno bez leda, s jezerima i planinama prekivenim drvećem. Opisali su neobične životinje nalik mamutima, a kopno koje su vidjeli nije ucrtano ni na jednoj karti. Nakon početnog publiciteta, informacije o Byrdovim ekspedicijama su prešućivane. Byrd je umro 1957, godinu dana nakon svog puta na Antarktik. Dvije godine kasnije, 1959, urednik časopisa „Flying Saucers„, Ray Palmer, objavio je broj koji je opsežno predstavljao Byrdova otkrića. No, kad je kamion iz tiskare stigao s tim izdanjem, svi su primjerci časopisa nestali. Palmer je nazvao tiskara, ali mu je rečeno da ne postoji potvrda o slanju koja bi pokazivala da je pošiljka poslana, a kada ga je zamolio da broj ponovno tiska, rečeno mu je da su se tiskarske ploče oštetile u tolikoj mjeri da to nije moguće. Palmer je, inače, vjerovao da NLO-i ne dolaze iz svemira nego iz unutrašnje Zemlje. Legende o ljudima uz unutrašnje Zemlje nalaze se u puno mitova i legendi, od Kine i Tibeta do Egipta, Indije, Europe, obje Amerike i Skandinavje. Eskimi imaju legende o rajskom otoku na sjeveru, prekrasnoj zemlji neprestanog svjetla gdje nema tame ni viška sunčeve svjetlosti. (Prema Marshalu Gardneru, usred Zemlje neki vrag sja). Toga ima i u irskim mitovima, a Platon je pisao o tajanstvenim prolazima u i oko atlantidskog kontinenta , o „tunelima – širokim i uskim – što vode u unutrašnjost Zemlje“, prema Alelu Maclelu Ianu u knjizi „The Lost World of Agharti“. Sve ćemo vidjeti kad dr. Brooks konačno isplovi! Dr. Brooks A. Agnew planira poduzeti ekspediciju u Arktičkom krugu kako bi dokazao teoriju o šupljoj Zemlji Nuklearni ledolomac Yamal trebao bi odvesti znanstvenu ekipu do Arktičkog kruga u kolovozu 2009. godine. Ekspedicija će trajati 15 dana Područje Arktičkog kruga koje će ekspedicija nastojati oploviti. Tijekom putovanja istraživat će se i morski život Za one kojima još nije dosta ove teme – podsjetimo se u kojoj se mjeri o Zemlji kao šupljoj razmišljalo u novijoj povijesti. Tu je teoriju 1692. prvi predložio Edmund Halley, briljantni engleski astronom koji je matematičkim proračunima precizno odredio dolazak komete koja danas nosi njegovo ime. Halley je primijetio da se tijekom vremena smjer magnetskog polja malo mijenjao, a to je jedino mogao pripisati time da je postojalo više magnetskih polja, a ne samo jedno. Halley je zaključio da je Zemlja šuplja, a da se unutar nje nalazi još jedna sfera s vlastitim magnetnim poljem koje je nekad u otklonu od magnetskog polja Zemlje. Kako je bilo više od jednog odstupanja magnetskog polja, konačno je zaključio da se u Zemlji nalaze još tri planete. Kako je to objasnio Kraljevskom društvu u Londonu 1692, one su veličine Marsa, Venere i Merkura. Promjene magnetnog bile su objašnjive ako se Zemlja sastoji od četiri sfere smještene jedna u drugoj. Halley je također sugerirao da je unutrašnjost zemlje napučena životom i osvijetljena atmosferom od svijeltlećeg plina. Smatrao je da je polarna svjetlost uzrokovana izlaskom tog plina kroz tanku koru na polovima. Halleyejevu teoriju o šupljoj zemlji su mnogi prihvatili, često dodajući vlastite zamisli. U 18. stoljeću švicarski matematičar Leonhard Euler zamijenio je teoriju o sferama unutar Zemlje zaključkom da se unutar Zemlje nalazi samo jedna sfera sa suncem promjera 600 milja (960km) koje daje toplinu i svjetlo naprednoj civilizaciji. Kasnije je škotski matematičar Sir John Leslie ideju da se unutar Zemlje nalaze dva sunca koja je nazvao Pluto i Proserpine. JOHN CLEEVES SYMMES Jedan od najvatrenijih pobornika šuplje Zemlje bio je Amerikanac John Cleeves Symmes, bivši vojni časnik i poslovni čovjek. Symmes je vjerovao da je Zemlja šuplja i da se ulazi u njenu unutrašnjost, u koje je moguće uploviti, nalaze na sjevernom i južnom polu, da su široki 4000 milja (6400 km) i 6000 milja (9600 km) te da se kroz njih može ući u Zemlju. Proučavajući svemir, John Symmes je došao do zaključka da Zemlja mora biti šuplja, s prostorom za pet planeta unutra. Nadao da će otkriti novu ljudsku rasu i nepoznate životinjske vrste. Počeo je održavati predavanja koja su privlačila velik broj slušatelja. Oni su zapanjeno slušali uvjerljive opise tople, bogate zemlje pune bujne vegetacije. Odličan dojam ostavio je i na Richarda Johnsona, predstavnik vlade, koji se našao u publici. On je od kongresa 1818. tražio da opreme dva broda, ali je nakon diskusije projekt odbačen kao «neuvjerljiv». Symmesa to nije pokolebalo. Pružio je čitav niz argumenata u korist svoje teze. Napominjao je da su istraživači često izvještavali o tajanstvenim strujama (koje su, po njemu, očito potjecale iz šupljina na polovima) toplog zraka koje tope led u polarnim morima. Na pitanje kako će gledati u mraku, rekao je kako smatra da tamo neće biti potpuni mrak jer će se sunčevi zraci prelamati kroz rupe i stvarati blagu svjetlost. Tvrdio je da se Zemlja nije mogla sama organizirati u tvrdu kuglu jer centrifugalna tjera materiju dalje od osi rotacije, a gracitacija je vuče prema unutra. Kad se te sile uravnoteže, rekao je on, kao rezultat nastaje pojas materijala kod kojeg je najgušća materija krajnja, a os otvorena. Na ovaj način, tvrdio je Symmes, materija Zemlje se organizira u okrugle šuplje sfere otvorene na polovima. Symmes je iznio različite vrste dokaza kako bi podrupo svoju tezu. Ukazao je na postojanje prstenova Saturna, polarnih kapa na Marsu te skrenuo pažnju na sedimentaciji po gustoći materija do koje dolazi kod vrtnje svake smjese. Tvrdio je da je priroda vrlo ekonomična i da se ne bi razbacivala materijom te ukazao na sve moguće šuplje konstrukcije – od šupljih kostiju, stabljika biljaka, cjevčica pera i kose. Nadalje, rekao je kako Bog ne bi stvorio velik unutrašnji svijet da bi bio prazan te ustvrdio da je i taj svijet naseljen. Što se otvora tiče, smatrao je da su pod blagim kutom nagnuti kroz tisuće kilometara debelu koru Zemlje. Svako tko se spusti našao bi se u blagoj zaštićenoj zemlji koju griju indirektne zrake Sunca koje ulaze kroz polarne rupe. U siječnju 1923. kongresmeni SAD-a opet su pažljivo proučavali njegov zahtjev za financiranje ekspedicije u središte zemlje, uz kojega je ovaj put priložio peticiju sa stotinjak potpisa. Johnson se opet založio za njega, jer ga je uvjerio da će se, osim dostignuća u biologiji, geologij i zemljopisu, pružiti i mogućnost trgovine. Svoj plan razradio je precizno do najsitnijih detalja. Odlučio se prvo latiti sjeverne rupe. Za pothvat mu je trebalo nekoliko odvažnih ljudi, nekoliko znanstvenika određenih specijalnosti, dva broda te irvasi i saonice za prelaz preko ledenih prostranstava Sibira otkud je htio krenuti na put. Namjeravao je uploviti u rupu kroz Beringov prolaz. Kad su ga upitali može li se dogoditi da padne s ruba, odgovorio je da će pažljivo ploviti uz rub i da ne vjeruje u takvu mogućnost. 25 kongresmena glasalo je za Symmesovu ekspediciju, ali su ipak bili manjina, pa je nakon mnogih prepirki projekt odbačen. Symmes je nastavio s predavanjima, a navodne rupe na polovima s vremenom su čak nazvana Symmesovim rupama. Umro je vraćajući se s jednog od svojih putujućih predavanja koje je održao u Kanadi 1829, u 49. godini.. Njegov sin Amerigo Vespucci Symmes (nazvan po otkrivaču Amerike) skupio je sve očeve spise u knjigu koja se bavila predstavljanjem «Symmesove teorije koncentričnih lopti i polarnih rupa.» Čvrsto je u nju vjerovao te dodao i svoju teoriju – da će deset izgubljenih izraelskih plemena biti pronađeno duboko u utrobi Zemlje. Brkajući zajedno sve što je pročitao od svojih prethodnika, bio je siguran da će pronaći još pet planeta u unutrašnjosti Zemlje, a svaki bi imao otvor ispunjen elastičnom materijom, po sastavu sličnam plinu vodiku. Oceanske struje koje bi kuljale kroz te otvore prenosile bi plin s planeta na planet. Mada je Symmes posvetio veći dio života promicanju svoje teorije i skupljanju novca za ekspediciju, to mu nije uspjelo. Ali nakon njegove smrti jedan od njegovih sljedbenika, novinski urednik Jeremiah Reynolds, uspio je utjecati na američku vladu da 1838. pošalje ekspediciju na Antarktiku. Istraživačima nije uspjelo naći rupu u unutrašnjost Zemlje. Vratili su se s dokazima da Antarktika nije samo polarna kapa već sedmi zemljin kontinent. MARSHALL GARDNER I WILLIAM REED Ova dva teoretičara inspirirana su bila neobičnim otkrićima polarnih istraživača. Po raznim izvještajima, temperatura vode i zrak se povećava s približavanjem Sjevernom polu. Fridtjof Nansen, norveški istraživač i državnik, izvijestio je kako je daleko unutar arktičkog kruga toliko toplo da skoro nije mogao spavati. Tvrdio je da vjetrovi sa sjevera podižu temperaturu dok je južni spuštaju. I drugi istraživači izvjestili su o sličnim pojavama zatopljenja i opisali kako su na visokim geografskim širinama vidjeli velik broj ptica, sisavaca te jata komaraca. Činilo se da mnoge životinje migriraju prema sjeveru radije nego prema jugu te ih se vidjelo kako se vraćaju sjajni i dobro uhranjeni iz krajeva gdje bi trebala biti pustoš. Zatopljenje kod polova ovi zagovornici šuplje zemlje pripisali su Symmesovim rupama. Mamuta koji je otkriven smrznut i potpuno sačuvan u Sibiru 1846. godine Marshall Gardner također je iskoristio kao dokaz da je Zemlja šuplja. Životinja je bila toliko dobro sačuvana da je u želucu još imala prepoznatljive tragove posljednjeg obroka od češera i grana jela. Znanstvenici su se pitali kako se životinja mogla toliko brzo smrznuti da je hrana ostala neprobavljena, jer bi se ona inače probavila i nakon smrti. Neki su nagađali da je životinja možda živjela blizu pola gdje je puno toplije i potom umrla od naglog smrzavanja, ali Marshall Gardner je tvrdio da se nijedna klimatska promjena ne može tako naglo dogoditi. U svojoj knjizi « Putovanje u unutrašnjost Zemlje ili jesu li polovi zaista otkriveni» objavljenoj 1913. godine, Gardner je objasnio je kako mamuti nisu iščezli već i danas lutaju u unutrašnjosti Zemlje. Kad dolutaju do polarnog otvora ponekad upadnu u pukotinu od leda. Led ih potom odnese van iz unutrašnjosti do drugih regija koje se poslije pomiče s ledenjacima. Tako je, po njemu ovo tijelo stiglo do Sibira svjedočeći o tome da je Zemlja šuplja. Reed je pak u svojoj knjizi «Fantomski polovi» 1906. ispitao izvještaje o obojenom snijegu jer su neki polarni istraživači rekli da su vidjeli snijeg raznih boja – crven, zelen, žut i crn. Po redu, crveno, zeleno i žuto je bio pelud, a crno čađa iz vulkana. Sve to došlo je iz Zemljine unutrašnjosti. Reed je zakjjučio kako ista gravitacija koja vanjske predmete na Zemlji vuče prema unutra, one unutra gura prema van. Stoga putnici koji bi ulazili u Zemlju kroz rupu u 800 milja (1280 km) debeloj kori ne bi ni primijetili da su ušli unutra tj. napusitili jedan svijet i ušli u drugi. To se, po Reedu, i dogodilo s većinom polarnih istraživača, koji su ustvari bili u unutrašnjosti Zemlje, ali nisu to shvatili. Gardner je vjerovao da je unutrašnjost obasjana unutrašnjim suncem promjera 600 milja (960 km) koje je zaostalo od rotirajuće maglice od koje se formirala Zemlja, a ta reflektirana svjetlost iz unutrašnjosti ponekad stvara pojavu polarne svjetlosti. Reed, koji je smatrao da svjetlo u unutrašnji svijet stiže kroz rupe u polovima smatra je da je polarna svjetlost reflektirana slika vulkana iz unutrašnjosti te da se u unutrašnjoj Zemlji nalaze veliki kontinenti, oceani, rijeke, mora, vegetacija i životinje. Procijenio je da bi se jednokratnim utroškom novca i vremena, koliko je potrebno da se izgradi podzemna željeznica u New Yorku, moglo to područje napraviti dostupnim ljudima te da bi tamo milijuni mogli naći dom. Gardner je smatrao da tamo žive Eskimi (koji i potiču iz unutrašnjosti Zemlje) citirajući eskimske mitove o toploj zemlji na sjeveru Arktika. Smatrao je da su se od tamo odselili u područja pogodnija za lov kitova i tuljana koji plivaju u otvorenim vodama. Ra zasliku od Reeda, on je smatrao da glavni interes ne leži u naseljavanj unutrašnjosti Zemlje već u rudarenje zlata, platine i dijamanata. Niti Reeda niti Gardnerq nisu u uvjerenjima poljuljala otkrića polarnih istraživača kao što su Cook, Peary, Scottili Admundsen. ) CYRUS READ TEED Teorija «izvrnute Zemlje tvrdi da se naša civilizacija ustvari nalazi s unutarnje strane šupljeg globusa. Uz tlo nas ne drži gravitacija nego centrifugalna sila rotacije Zemlje. Zvijezde su sjajni komadići leda koje lebde u zraku, iluzija dana i noći nastaje jer je centralno rotirajuće sunce napola crno, a napola blještavo. Mjesec i planeti nisu udaljeni objekti već jednostavno odsjaji svjetla. Tvrdio je da zbog guste atmosfere mi ne mžemo vidjeti na drugu stranu unutrašnjosti kugle. Tu je ideju popularizirao Cyrus Read Teed, biljni ljekar i alkemičar iz Utice (država New York, SAD) te čak na temelju nje utemeljio religiju. Promijenio je ime u Koresh i u Chicagu 1888. utemeljio komunu svoje religije nazvane korešanstvo. Teed je sebe smatrao novim mesijom. Zahvaljujući govorničkom umijeću skupio je nekoliko stotina sljedbenika kojima je njegova zamisao svemir učinila manjim, lakše upravljivim i udobnijim mjestom jer Zemlja više nije bila beznačajna stijena u svemiru koja orbitira oko nevažne zvijezde, već cijeli svemir. Koresh se sa sljedbenicima kasnije preselio u «Novi Jeruzalem» na Floridu, a prije smrti 1908. rekao je da će se podignuti iz mrtvih. Sljedbenici su čuvali njegovo tijelo dva dana, ali je na vrućini Floride ono brzo počelo pokazivati znakove raspadanja, pa su vlasti naredile da se ostatke mesije spali. ŠUPLJA ZEMLJA I NACISTI Cyrus Read Teed je utjecao i na neke glavešine nacističke Njemačke, i to do te mjere da su u travnju 1942. nacisti poslali ekspediciju na baltički otok Ruegen. Vodio ju je dr. Heinz Fischer, stručnjak za infracrvene zrake, koji je trebao snimiti britansku flotu time što će moćne teleskopske kamere s infracrvenim filmom usmjeriti prema gore pod kutem od 45 stupnjeva i pokušati njima prodrijeti kroz centar šuplje Zemlje. Kamere se pustilo da snimaju nekoliko dana, ali u konačnici Fischer nije uspio pa se britanska flota sretno izvukla. Nakon 2. svj. rata nastavila se priča o šupljoj Zemlji i nacistima. Autor Ernst Zundel napisao je knjigu «NLO-i – tajno nacističko oružje?» tvrdeći da je Hitler sa svojim zadnjim bataljonom u podmornici pobjegao u Argentinu, a kasnije postavio bazu u unutrašnjosti Zemlju. U bazu se ulazilo kroz Južni pol. Zundel je postavio tezu da su nacisti i nastali kao odvojena rasa koja je došla iz unutrašnjosti Zemlje. RAYMOND BERNARD Knjiga Raymonda Bernarda (The Hollow Earth – 1979 ) izašla je sredinom 80-tih godina 20. st. najbolje obrađuje tezu da je Zemlja šuplja. Prema Bernardu, Zemlja ima koru debljine 1200 km s otvorima na polovima opsega (2200 km). Unutar Zemlje je 900 km široko sunce koje je 4600 km udaljeno od unutrašnje površine. Promjer ulaza na polovima iznosi 1200 milja (1920 km) tako da se s ruba ne može vidjeti druga strana otvora. U našem planetu postoje tri svijeta – vanjski gdje smo mi, zatim srednja Zemlja prepuna pećina, tunela, unutarnjih gradova i ljudi te konačno Unutarnja površina. Nas koji smo vani gravitacija vuče prema dolje, a za ljude u srednjoj Zemlji (negdje na 400 milja – 640 km dubine) ona je sve slabija čim su dublje i bliže centru. Bernard je objasnio kako te rupe nikad nitko nije vidio iz zraka jer pilote zavaraju njihovi kompasi, zbog kojih misle da nadleću pol, a ustvari lete rubom rupe. S vremenom se ideja šuplje Zemlje sve manje smatrala teorijom s ruba znanosti, a sve više fantazijom. Ali kakav bi to svijet bio kad stvari ne bi mogle ići i u obrnutom smjeru, pa da fantazije postanu stvarnost? Čitamo se!

05.04.2012.

kresimir kralj

Krešimir Mišak – Neki drugi novac 0 02 Tra 2012 by I.I. Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i tu je možda ključ svih problema. U svijesti, kao i obično. Tamo se nalazi ključ za slobodu, tamo se nalazi ropstvo. Postoji li, generalno govoreći, ijedna stvar o kojoj se razmišlja više nego o novcu? Ne znači da smo nužno uvijek svjesni da razmišljamo o novcu, ali velik dio naših akcija na vidljiv je ili nevidljiv način pokretan novcem. Moram u dućan nešto kupiti. Imam li NOVCA? Sutra idem na posao. Ne da mi se, ali trebam NOVAC. Zanimljiv novi cd. Koliko NOVCA košta? Tako mi se sviđaju ove hlače. Koliko stoje NOVCA? Volio bih ići na skijanje, ali košta previše NOVCA. Nude mi neki posao. Mogao bih i bez njega, ali treba mi NOVAC. Hm, ali koliko da za njega tražim NOVCA? Kupujem auto. Mora biti novi, pa mjesečno mogu pet godina plaćati trećinu NOVCA od plaće, nije to kraj svijeta. Gdje god se pokreneš, samo trošiš NOVAC, pri tom brinući, a onda se još više pokrećeš jer opet moraš zaraditi NOVAC, jer se ne može bez NOVCA. Promatrao sam jednom svoje misli sa strane, da vidim u svakodnevnim situacijama u životu koliko se često u mislima pojavio novac. Zastrašujuće puno. A činilo mi se da u životu uopće ne razmišljam o novcu. Koja zabluda. Slobodno me posjetite, ima još mjesta u mojoj ćeliji. Prema starom Twainu – čim ga manje imaš tim više o njemu razmišljaš. Dakle, ako želimo nečiji um zarobiti, samo osobi treba oduzeti novac, to je sve. Vjerujem da je i to jedan od razloga stvaranja kriza. Jer bez novca se ne može, zar ne? Imao sam duga razdoblja života kad me mučila kronična besparica, kad je mjesec je bio predug za nekih dvadesetak dana. Pa sam se snalazio pomoću raznih sitnih ‘gažica’ po raznim novinama – tristo kuna ovdje, petsto ondje i tako bi se dokoturao do idućeg mjeseca, pa sve opet ispočetka. Točno se sjećam kako bih u takvoj naizgled beznadnoj situaciji cijelo vrijeme razmišljao o novcu. Od tog razmišljanja mi, naravno, nije bilo bolje, ali mi je zato bilo gore, jer se javljao osjećaj nemoći, pa frustracije, pa straha, pa ljutnje…No, čim bih zaradio par stotica i znao da sam miran dva- tri dana odmah bih bio sretan i opušten. Moj um je tada bio slobodan od novca. Sto mu gromova, jelenskih mu rogova, tu nešto smrdi, pa kaj to može biti – da je jedini način da se osjećaš slobodan od nekog ropstva baš taj da tvoj osjećaj slobode u potpunosti zavisi od pokoravanja onome što te zarobilo? Ni dan danas nisam puno pametniji, jednako sam zatočen kao i tada, samo još jedan ovisnik o novcu. Baš kao i svi, ili bar većina ljudi koje znam. Nisu to pohlepni ljudi, nemojte me krivo shvatiti. Jednostavno, svima treba novac da bi stanovali, jeli, kretali se, obrazovali i slično, tako da ga samo cijelo vrijeme proslijeđujemo. Nije li svaka ovisnost – bolest? Pa kad se već na klinikama liječe svakojake ovisnosti, zašto nas sve ne pošalju na liječenje od ovisnosti o novcu. Kad bi se vidjelo koliko milijuna ljudi ima dijagnozu, možda bi konačno postalo jasno koliko je sustav bolestan – jer kako može biti zdrav ako su svi njegovi sastavni dijelovi bolesni? U zadnje vrijeme, ne znam jeste li primijetili, pitanje prirode novca sve češće iskače. Ono o čemu do prije dvije-tri godine godine nitko nije razmišljao – barem ja nisam – jest: kako zapravo funkcionira financijski sustav. Sve je počelo s informacijama o tome kako američke Federalne rezerve nisu federalne nego trust privatnih banaka. Potom je postalo jasno kako su diljem Europe dugovi banaka prebačeni na ljude. Pa je postalo jasno kako se novac stvara kao dug – umjesto da ga središnje banke otisnu i upumpaju u sustav kao neku vrst dara, one ga posuđuju od većih banaka. Za koji dan, kad opet budem kod interneta, proširit ću ovaj post nekim zanimljivim detaljima nekih internetskih autora vezanim uz alternativna razmišljanja o novcu od onih koja se plasiraju kod novine. Kad spazite da se produžio, znači da se zbio taj trenutak. U međuvremenu, podsjetit ću nas na jednu vrlo intrigantnu temu o kojoj je već bilo riječi, ali dosta je vremena prošlo, a neke stvari vrijedne su podsjećanja, pogotovo onda kad postaju sve aktualnije. Sam po sebi, novac uopće nije loš izum. Dapače, odličan je. Praktičan, prije svega. Ako imaš kravu, a trebaš grede za krov, ne trebaš naći čovjeka koji ima grede za krov, a treba kravu i voljan je mijenjati se. Novac je posrednik koji nas spašava od nespretne trampe. Ali negdje je krenulo po zlu. Čini mi se da naslućujem gdje i kad, kao što dosta dobro dokumentira Joseph P. Farrel u svojoj knjizi naslova Babylon’s Banksters. Svaka priča nas vraća u doba dok su ljudi jedni drugima plaćali plemenitim ili manje plemenitim metalima. Kovine su bile nespretne za nositi, a postojali su zlatari ili netko sličan tko je imao dobro osigurane trezore. Pa se netko sjetio da kod nekog zlatara pohrani svoju kovinu, a da mu se izda potvrda da je njegova kovina na tom mjestu, potpuno sigurna. Naravno, slijedeći korak je bio da su ljudi međusobno jedni drugima počeli plaćati tim potvrdama. Kovine su mijenjale vlasnike, ali nisu mijenjale mjesto. Uvijek su bile u istom trezoru. Vlasnici tih trezora s vremenom su uočili zanimljivu pojavu. Kad su ljudi dolazili po svoje kovine, nikad nisu uzimali sve, već samo manji ili veći djelić – onoliko koliko im je trebalo. Vlasnicima trezora pala je na pamet genijalna ideja. Kad već kovine stoje kod njih, zašto da dodatno ne zarade? Pa su počeli na određeno razdoblje posuđivati djeliće tuđih kovina ili potvrde na kovine, uz kamatu. Stvarali su profit na temelju tuđih kovina koje su pohranili, a jedina opasnost krila se u mogućnosti da svi koji su kod njih pohranili svoju vrijednost dođu istovremeno po svoje kovine. No, to se nije događalo. Ali se zato događala trgovina pomoću potvrda za kovine, a tih je potvrda u opticaju odjednom bilo znatno više nego kovina koje su im bile pokriće. Suvremeni bankarski sustav, koliko god bio znatno složeniji, u biti je isti takav. Banke, grubo rečeno, smiju posuditi do deset puta više novca nego što ga zapravo imaju. Svi znamo da će svaka banka može propasti ako svi njezini štediše dođu po svoju lovu. Koje nema – jer banka zarađuje neumjerene profite posuđujući tuđu lovu. Uostalom, svatko tko se ikada bacio, primjerice, u kupnju stana, uvidom u otplatnu listu može vidjeti da je kamata koju će u dvadeset godina platiti banci tek nešto manja od vrijednosti stana. Dakle, jedan stan njemu, jedan banci. Uopće ne vidim razlog zašto se ne bi koristi neki bolji model ili druga formula za izračun kamata. Ili zašto država ne bi mogla davati ljudima kredite za stanove, bez kamate? Ili s nekom malom kamatom, možda tek pola posto ili jedan posto? Tako se novac ljudi ne bi transformirao u profit banke, nego bi se vraćao u državni proračun, stanovi bi bili svima dostupni, a da pri tom koštaju jednako kao i sada (zamislite da možete kupiti stan, a da, umjesto četiri ili pet tisuća kuna, mjesečna rata ne prelazi dvije tisuće kuna), građevinari i cijeli lanac njihov partnera bi dobro zarađivao, ljudima bi ostajalo više novca kojim bi, trošeći ga, opet doprinosili državnom proračunu kroz PDV i druge poreze, zbog puke činjenice da bi im više ostajalo za trošiti. Država bi tako vršila svoju izvornu funkciju – da radi i postoji isključivo u korist svojih građana. Ona nema nijednu drugu svrhu i trebala bi se suprotstaviti bankarskom sustavu koji iskorištava građane. Jer banku je teško izbjeći kad nema alternative. Za neke veće zahvate u životu danas jednostavno ne postoje druge mogućnosti nego otići u banku po kredit. Tko zna, možda i postoje. Dopustite mi da vam predstavim Ellen Hodgson Brown, doktoricu prava i odvjetnicu koja je svoje istraživačke vještine razvila kao odvjetnica u Los Angelesu, a između ostalih tema kojima se bavila, napisala je knjigu Mreža duga: Šokantna istina o našem novčanom sustavu i kako se možemo osloboditi. U jednom od poglavlja dotaknula se pitanja lokalnih valuta. Novac je simbol koji predstavlja vrijednost, a monetarni sustav je ugovor među grupom ljudi da ti simboli po dogovorenoj vrijednosti budu prihvaćeni u trgovini. Bilo koja manja grupa može ući u ugovor, složiti se i trgovati, to ne mora biti čitava nacija. Tijekom povijesti, valute lokalnih zajednica spontano su nastajale kada su nacionalne valute bile oskudne ili nedostupne. Kad je njemačka marka postala bezvrijedna tijekom hiperinflacije 1920-ih, mnogi njemački građani počeli su izdavati vlastite valute. Stotine zajednica u SAD-u, Kanadi i Europi radilo je to isto tijekom Velike depresije. Ljudima je nedostajalo novca, imali su vještine, a bilo je mnogo posla kojeg je trebalo obaviti. Komplementarne lokalne valute tiho su koegzistirale zajedno sa službenim vladinim novcem, povećavajući likvidnost i olakšavajući trgovinu. Te su valute bile potvrde da su roba ili usluga bili primljeni i omogućavali su donositelju da zamijeni kredit za ekvivalentnu vrijednost u robi ili uslugama na lokalnom tržištu. Valute zajednica trenutno su legalno u opticaju u preko 35 zemalja, a širom svijeta postoji preko 4000 programa lokalne razmjene u raznim oblicima. Pored privatne razmjene zlata i srebra, oni uključuju lokalni papirnati novac, kompjuterizirane sustave kredita i dugovanja, sustave razmjene rada i sustave za trgovinu lokalnim poljoprivrednim proizvodima. Ono po čemu se razlikuju od većine nacionalnih valuta je to što nisu stvoreni kao dug privatnim bankama i ne odlijevaju se iz zajednice u udaljene banke u obliku kamata. Ostaju u gradu, stimulirajući lokalnu produktivnost. Lokalne valute mogu pokretati djelatnosti novim novcem, financirajući lokalne projekte bez povećanja duga zajednice. Mnoge vlade aktivno ih podržavaju, a druge pružaju neslužbenu podršku. Iskustvo pokazuje da takve dopune zalihama novca ne prijete nacionalnoj financijskoj stabilnosti već je jačaju. Pored njihove monetarne funkcije, lokalni sustavi razmjene služili su i boljem povezivanju zajednice. Kreativni odgovori na katastrofu: Argentinski primjer Godine 1995. Argentina je bankrotirala. Vlada je usvojila sve mjere koje joj je naložio MMF, uključujući «privatizaciju» (prodaju javne imovine privatnim korporacijama) i vezanje argentinskog peza za američki dolar. Rezultat je bio precijenjeni pezo, ogromno ekonomsko stezanje i slom financijskog sustava. Ljudi su pohrlili u banke kako bi podigli svoje životne ušteđevine da bi im rekli kako su njihove banke trajno zatvorene. Travnjaci su se uskoro pretvorili u povrtnjake i počeli su nicati lokalni sustavi za razmjenu dobara. Jedna ekološka grupa održala je ogromnu dvorišnu prodaju u kojoj su ljudi donijeli što su imali za prodati i u zamjenu dobili kupone koji su predstavljali novac. Kuponi su zatim bili korišteni za kupovinu druge robe. Taj sustav papirnatih potvrda za dobra i usluge razvio se u Globalnu mrežu za razmjenu (Red Global de Trueque ili RGT) iz koje je nastala najveća nacionalna mreža lokalne valute na svijetu. Model se proširio širom Središnje i Južne Amerike, obuhvativši sedam milijuna članova i uz opticaj u vrijednosti od više milijuna američkih dolara godišnje. U Argentini su izmišljene i druge financijske inovacije na razini lokalnih vlasti. Provincije kojima je nedostajalo nacionalne valute pribjegle su izdavanju vlastite. Svoje su zaposlenike plaćale papirnatim potvrdama zvanim «Obveznice za poništenje duga» koje su izdavane u valutnim jedinicama ekvivalentnim argentinskom pezu. Može se reći da su to bile «unovčive obveznice» (obveznice koje su pravno prenosive i zamjenjive kao novac), osim što se na njih nisu plaćale kamate. Bile su bliže «beskamatnim obveznicama» kakve je predložio Jacob Coxey 1890-ih za financiranje državnih i lokalnih projekata. Obveznice su poništavale dugove provincija njihovim zaposlenicima, a mogle su se trošiti u zajednici. Argentinske provincije tako su «monetizirale» svoje dugove, pretvarajući svoje obveznice ili dugovanja u zakonito sredstvo plaćanja. Studije su pokazale da u provincijama u kojima je nacionalni novac bio dopunjen lokalnim valutama, cijene ne samo što nisu rasle, nego su zapravo padale u usporedbi s drugim argentinskim provincijama. Lokalni sustavi razmjene omogućili su razmjenu roba i usluga koje inače ne bi bile na tržištu, uzrokujući da ponuda i potražnja zajedno rastu. Sustav je imao nekih nedostataka, uključujući nepostojanje adekvatne kontrole krivotvorenja, što je omogućavalo da velik dio imovine bude pokraden lažnim bonovima. Do ljeta 2002. RGT je spao na 70.000 članova; ali i dalje ostaje izvanredan dokaz onoga što se može učiniti na razini lokalne zajednice kad se susjedi udruže kako bi trgovali vlastitom lokalnom valutom. Alternativne papirnate valute u SAD-u Trenutno je u Sjevernoj Americi dostupno preko 30 lokalnih papirnatih valuta. Jedna koja je posebno uspješna zove se «itački SAT» (Ithaca HOUR), a pokrenuo ju je Paul Glover iz Ithace, New York. SAT je papirnati bon na čijoj poleđini piše: Ovo je novac. Ova novčanica omogućuje donositelju da dobije jedan sat rada ili njegovu dogovorenu protuvrijednost u dobrima i uslugama. Molim vas, primite ju i zatim ju potrošite. Itački SATI stimuliraju lokalnu trgovinu lokalnim recikliranjem našeg bogatstva i pomažu u stvaranju novih poslova. Itački SATI podržani su stvarnim kapitalom: našim vještinama, našim mišićima, našim alatom, šumama, poljima i rijekama. Smatra se da je jedan itački SAT ekvivalent 10 dolara, prosječne satnice na tom području. Usluge za koje su potrebne veće vještine vrijede više SATI. Svakih par mjeseci objavljuje se popis dobara i usluga kojima su ljudi u zajednici spremni trgovati za SATE i postoji banka SATI. Ljudi mogu koristiti SATE za plaćanje najamnine, kupovinu na tržnici ili kupnju namještaja. Lokalne bolnice primaju ih za medicinsku njegu. Od 1991. obavljene su transakcije u vrijednosti nekoliko milijuna itačkih SATI. Početni paket (Hometown Money Starter Kit) može se kupiti za 25 američkih dolara ili 2 ½ SATA od Ithaca MONEY. Još jedan uspješan program kredita pokrenuo je Edgar Cahn, profesor prava sa Sveučilišta kolumbijskog okruga, kako bi olakšao situaciju s neadekvatnim vladinim socijalnim programima. Poput Glovera, Cahn je odlučio stvoriti novu vrstu novca koji će biti neovisan i o vladi i o bankama, novca kojeg će moći stvarati sami ljudi. Jedinica razmjene u njegovom sustavu, zvana «vremenski dolar», paralelna je itačkom SATU po tome što mu se vrijednost mjeri u satima ljudskog rada. U prekretničkoj odluci, porezna služba ustvrdila je da Cahnov projekt nije «trgovanje» u komercijalnom smislu i da je stoga oslobođen poreza. Odluka je pomogla projektu da se brzo proširi širom zemlje. Cahn ističe da je taj program doveo do socijalnih i ekonomskih koristi: „Sam proces zarađivanja kredita dovodi do povezivanja grupa (…) One počinju ručati jedni kod drugih; počinju formirati grupe za čuvanje četvrti od kriminala, počinju brinuti jedni za druge i provjeravati se; počinju organizirati zadružne banke hrane. Čini se da [taj proces] djeluje kao katalizator za stvaranje grupne kohezije u društvu u kojem je takve katalizatore teško naći.“ Lokalni bonovi također se koriste za kreditiranje poljoprivrednika do žetve. Jedan poljoprivrednik tiskao je «Novčanice za očuvanje farmi u Berkshireu» kad mu je banka u ruralnom Massachusettsu odbila pozajmiti novac koji mu je bio potreban da izdrži tijekom zime. Kupci su kupovali te novčanice za 9 dolara tijekom zime i mogli su ih tijekom ljeta zamijeniti za povrće u vrijednosti od 10 dolara. Uz brzi nestanak malih obiteljskih farmi, lokalne valute ovog tipa način su da zajednice pomognu farmerskim obiteljima koje je centralizirani monetarni sustav napustio. Privatne valute pružaju sredstvo za zbližavanje zajednica, daju podršku lokalnim uzgajivačima hrane i održavaju opskrbu hranom. Bernard Lietaer, autor knjige The Future of Money (Budućnost novca) opisuje druge inovacije s privatnim valutama, uključujući sustav izmišljen u Japanu za pružanje njege starijim osobama koja nije pokrivena nacionalnim zdravstvenim osiguranjem. Ljudi pomažu starijima i zauzvrat dobivaju «priznanice pružanja njege» koje se stavljaju na štedni račun. Mogu se iskoristiti kada vlasnik računa postane nesposoban za brigu o sebi, ili se mogu elektronskim putem slati starijim rođacima koji žive daleko, gdje će im netko drugi pružiti njegu za te kredite. Još jedan zanimljiv model može se naći na Baliju, gdje zajednice imaju dvostruki monetarni sustav. Pored nacionalne valute, Balijci koriste lokalnu valutu u kojoj je obračunska jedinica vremenski blok od oko tri sata. Lokalna valuta koristi se kada zajednica pokreće lokalni projekt, kao što je organiziranje festivala ili gradnja škole. Seljani se ne moraju natjecati s vanjskim svijetom kako bi stvorili tu valutu, koja se može koristiti za postizanje stvari za koje inače ne bi imali sredstava. Paralelne elektronske valute: Trgovinski sustavi lokalne razmjene (LETS) Sustavi alternativnih valuta dobili su jak poticaj s pojavom računala. Više nije potrebno kovati lokalne kovanice ili tiskati novčanice. Sada se trgovina može obavljati elektronskim putem. Prvi sustav elektronske valute smišljen je nakon što je IBM izbacio na tržište svoje XT računalo 1981. Kanadski računalni stručnjak Michael Linton izradio je računovodstvenu bazu podataka, a 1982. predstavio je Trgovinski sustav lokalne razmjene (Local Exchange Trading System, LETS), kompjuterizirani sustav za bilježenje transakcija i vođenje računa. Poput Cottona Mathera više od dva stoljeća ranije, Linton je redefinirao novac. U njegovom programu on je bio samo «informacijski sustav za bilježenje ljudskih napora». LETS kredit nastaje kada neki član posudi kredit od zajednice kako bi kupio dobra ili usluge. Taj se kredit briše kada član vrati zajednici dobra ili usluge podmirujući svoju obavezu otplaćivanja kredita. Sustav djeluje bez bilo kakvog oblika «pokrića» ili «rezervi». To je samo računovodstveni sustav za bilježenje potraživanja i brisanje dugova. LETS kredita ne može nedostajati jednako kao što ne može nedostajati centimetara. Oni su slobodni od poreza i kamata. Mogu se čuvati na računalu čak i bez ispisivanja na papiru. Oni su jednostavno informacije. Trenutno postoji barem 800 trgovinskih sustava lokalne razmjene u Europi, Novom Zelandu i Australiji. Manje su popularni u Sjedinjenim Državama, ali zagovornik valuta lokalnih zajednica Tom Greco smatra da će postajati popularnije kako konvencionalne ekonomije budu dalje propadale i sve više ljudi bude «marginalizirano». Na svojoj web-lokaciji Putujte bez novca australski entuzijast James Taris iznosi svoja osobna iskustva s LETS-om. U vrijeme kad je dao otkaz na svom poslu i kad je pazio na svoj novac, prisustvovao je sastanku LETS-ove grupe u svojoj lokalnoj zajednici i saznao da bi mogao dobiti razne usluge ako pruži ekvivalentnu količinu svog vremena. Rezultat je bila prva i najbolja stručna masaža koju je ikad primio, luksuz čije si plaćanje od 60 dolara u gotovini nije mogao priuštiti u vrijeme dok je imao plaćen posao. «Platio» je za tu i druge usluge podučavajući druge vještinama iz korištenja interneta i stolnog izdavaštva i pomažući grupi, u čemu je prilično uživao. On demonstrira potencijal tog sustava putujući svijetom s vrlo malo konvencionalnog novca. Prijateljske usluge (Friendly Favors) je sustav kompjuterizirane razmjene poput LETS-a koji je prerastao lokalnu zajednicu i postao svjetska baza podataka od preko 12.000 članova. Sustav prati razmjenu «zahvala», jedinice mjere koju smatraju ekvivalentom jednog ušteđenog dolara zahvaljujući prijateljskom popustu ili primljenoj usluzi. U bazi podataka također se čuvaju fotografije, biografije za natječaje, talenti, interesi i vještine sudionika koje mogu biti korisne u izgradnji zajednice. Sergio Lub i Victor Grey iz Walnut Creeka, Kalifornija, razvili su www.favors.org kao nekomercijalni servis «za međusobno povezivanje onih koji imaju viziju svijeta prikladnog za svakoga». Za razliku od većine LETS- programa, koji su se razvili među ljudima s malo novca i u potrazi za alternativnim načinima trgovine, među članovima Prijateljskih usluga nalaze se ljudi koji financijski dobro stoje, visoko su kvalificirani i posebno zainteresirani za mogućnost sustava da koristi ljudske resurse. U svibnju 2004. članstvo Prijateljskih usluga obuhvaćalo je ljude iz preko 100 zemalja i njihovu bazu podataka dijelilo je preko 200 grupa s ukupnim članstvom od preko 42.000 ljudi – danas je to blizu 60 000 članova u 189 zemalja, što ga čini potencijalno najvećim izvorom ljudskih resursa dostupnim na internetu. Mnogo dobrih internetskih lokacija posvećeno je konceptu valute lokalne zajednice, uključujući ithacahours.com, madisonhours.org, web-lokaciju Carol Brouillet na communitycurrency.org, i International Journal of Community Currency Research. Opća rasprava o prijedlozima u vezi alternativnog novca može se naći na Projektu novčane edukacije Toma Greca na reinventingmoney.com. Ograničenja sustava valuta lokalnih zajednica Sustavi lokalne razmjene pokazuju da «novac» ne treba biti nešto čega nedostaje ili za što se ljudi trebaju natjecati. Novac je jednostavno kredit. Kao što je primijetio Benjamin Franklin, krediti pretvaraju sutrašnji prosperitet u današnju gotovinu. Krediti se mogu dobiti bez zlata, banaka, vlada ili čak tiskarskog stroja. Sve se može raditi na računalu. Koncept je dobar, ali postoje neka praktična ograničenja modela LETS i drugih sustava valuta lokalne zajednice kako se sada primjenjuju. Jedno je to što nedostaju uobičajeni poticaji za otplaćivanje. Ne naplaćuju se kamate, a ponekad nema vremenskog ograničenja za otplatu. Ako ste ikada posudili novac nekom rođaku, znate u čemu je problem. Vraćanje duga može se odgađati do u beskraj. Možete se pouzdati u vaše rođake zato što znate gdje ih možete naći; ali u anonimnosti grada ili nacije, posuđivači u sustavu koji se temelji na povjerenju mogu samo nestati u noći. Neke alternative za zadržavanje poštenja članova zajednice predložio je Tom Greco: „Uvijek postoji mogućnost da sudionik može odlučiti da ne ispuni svoju obvezu tako što će izaći iz sustava i odbijati da pruži vrijednost ekvivalentnu onoj koju je primio. Na pamet mi padaju tri moguća načina rješavanja tog rizika: Prva je mogućnost korištenje «financirane» razmjene u kojoj svaki sudionik predaje ili zalaže određenu imovinu kao osiguranje da će podmiriti svoje obveze (…) Druga mogućnost je održavati «osiguravajući» fond, financiran ubiranjem provizije na sve transakcije, kako bi se pokrili mogući gubici. Treća mogućnost (…) je oslanjanje na grupnu suodgovornost tj. da svaki sudionik unutar grupe istog afiniteta snosi odgovornost za dugove drugih.“ To su mogućnosti, ali one nisu toliko praktične ili djelotvorne kao ugovori koji se danas koriste, s naplaćivanjem kamata i kaznama za kašnjenje koje se mogu naplatiti putem suda. Ugovori koji se trebaju naplatiti mogu se pravno provesti ovrhom nad imovinom zajmoprimca, obustavom od plaće i primjenom drugih rješenja za povredu ugovora, sa ili bez naplate kamata. Ali uz zatezne kamate posuđivači su skloniji biti oprezni u svom posuđivanju i vraćati svoje dugove na vrijeme. Izbacivanje kamata iz novčanog sustava izbacilo bi poticaj privatnim posuđivačima da posuđuju i ohrabrilo bi spekuliranje. Kad bi krediti bili na raspolaganju bez vremenskog ograničenja ili naplate kamata, ljudi bi mogli jednostavno posuditi sav slobodan novac do kojeg mogu doći, zatim se natjecati da kupe obveznice, dionice i drugu imovinu koja donosi dobit, stvarajući spekulativne mjehure. Nametanje značajnog troška na posuđivanje sprečava takvu vrstu neobuzdanog spekuliranja. U muslimanskim zajednicama kamate se izbjegavaju jer Kuran zabranjuje lihvarstvo. Kako bi izbjegli kršenje vjerskih zakona, muslimanski pravnici strogo su pazili da sastavljaju ugovore koji izbjegavaju naplaćivanje kamata. Najčešća alternativa je ugovor kojim bankar kupi imovinu i po višoj cijeni ju prodaje natrag klijentu, koji to otplaćuje u ratama. Međutim, učinak je isti kao naplaćivanje kamata: duguje se više novca ako se svota vraća tijekom određenog vremena nego da je bila vraćena odmah. U zapadnim velegradovima, gdje je mobilnost velika, a religija nije utjecajan faktor, kamata se smatra razumnom cijenom s obzirom na vremensku vrijednost novca. Sustavbi problem kod naplaćivanja kamata jest pronalaženje glavnice i kamata za otplatu zajmova u novčanom sustavu u kojem ima dovoljno novca samo za glavnicu – ali taj se problem može riješiti na druge načine. Prijedlog za zadržavanje koristi od sustava kamata uz istovremeno izbjegavanje takve situacije piše na jednom drugom mjestu knjige Ellen Hodgson Brown, a tamo je opisan i prijedlog beskamatnog pozajmljivanja koje bi moglo funkcionirati. Ozbiljnije ograničenje privatnih «dopunskih» valuta je u tome što se ne bave mamutskim paukom duga koji siše životnu snagu nacionalne ekonomije. Sve «dopunske» valute pretpostavljaju postojanje nacionalne valute koju dopunjavaju. Porezi se i dalje moraju plaćati u nacionalnoj valuti, kao i računi za telefonske usluge, energiju, benzin i sve drugo što ne proizvodi netko iz zajednice lokalne valute. To znači da članovi zajednice i dalje moraju pripadati nacionalnom novčanom sustavu tj. da neće ukloniti provođenje novčane nepravde odozgora. Ali mogu biti dobar početak drugačijeg razmišljanja o novcu. Priča Ellen Hodgson Browno o lokalnim valutama inspirirala me na mentalne eksperimente. Zamislio sam grupicu od pedeset ljudi, mojih poznanika ili prijatelja, sa što više raznih djelatnosti. Tu u kvartu, ne na drugom planetu, u glavi sam imao ljude s imenima i prezimenima. Vlasnik dućana namirnicama, vulkanizer, frizer, vlasnik kafića, kompjutorski serviser, sve što sam mogao zamisliti da bi moglo biti potrebno. Zamislio sam poznate ljude (zato da se ne varamo) i da se dogovorimo da – isključivo međusobno – počnemo izdavati papiriće s potvrdama o nekoj usluzi ili robi koju smo dali ili napravili, poput onih SATI navedenih u tekstu. S tim papirićem se moglo otići bilo kome drugom iz te skupine od pedeset ljudi i dobiti neku robu ili uslugu, jer bi i on pomoću tog papirića kod bilo koga od tih pedeset ljudi dobio što mu treba. Nisam još završio s mentalnim eksperimentom i eventualnim problemima koji se mogu zamisliti, ali već sam zaključio – kako je to u biti lako. Novac doista nije ništa drugo nego potvrda o uloženoj energiji, on zapravo ne postoji. Kako nešto ne samo po sebi ne postoji može zarobiti misli toliko ljudi? To je, na kraju svih krajeva, vrlo zanimljivo pitanje. Preneseno sa: www.svjetlost-online.com

29.02.2012.

m zivot

Na livadi buducnosti
Zudnja za kisom
Barem malo odgadjanje svakodnevnice
Ali neizbjezna vrtnja u krug
Zudnja za ostvarivanjem cilja
Nezaustavljivo trosenje
Potpomognuto davanjem opravdanja
I vjera u izmisljeni kraj

23.02.2012.

Graviola – Biljka koja liječi RAK

Autor Danijel Folnegović - CEO Prirodni uništavač stanica raka koj je 10.000 puta jači od Kemoterapije! Sekret ili voće stabla Graviola na prirodni način učinkovito liječi od stanica raka i 10.000 puta je jači od Kemoterapije. Zašto mi nismo svjesni toga? Neke velike farmaceutske korporacije iz svog profita žele to otkriće držati podalje od javnosti te implementirati svoju sintetiziranu inačicu za prodaju. Dakle, budući da znamo da sada možemo pomoći prijatelju u nevolji, dopuštajući mu uvid u saznanje ili u osobnoj pevenciji konzumiranja soka od Graviole. Okus Graviole slatkastog je okusa te nije nimalo loš, naime potpuno je prirodan i definitivno nema nuspojava. Ako imate mjesta u svome vrtu, zasadite jedno stablo biti će vam od velike koristi. Stablo Graviola je u potpunosti iskoristivo. Sljedeći put ikada vam dođe želja za voćnim sokom, potražite sok od Graviole. Koliko je ljudi umrlo uzalud dok je ova čudotvorna biljka držana u sebičnoj tajnosti milijarde dolara teške farmaceutske industrije? Ovo stablo je niskog rasta, a zove se Graviola! u Brazilu, “Guanabana” na Španjolskom a na Engleskom jeziku daje nadahnuti naziv “soursop” (izvorni-sok). Plod je vrlo velikog oblika i slatkastog je okusa. Kada ga ogulimo vidimo da je unutrašnjost ploda bijele boje i može ga se jesti iz ruke ili ga je moguće pripraviti kao voćni napitak. Glavna važnost ove biljke je zbog svoje snažne učinkovitosti u borbi protiv raka. Iako je na glasu u prevenciji niza zdravstvenih stanja, najveću učinkovitost podaje anti-tumor efektu… Ova biljka je dokazano lijek od raka svih vrsta. Osim što liječi rak, Graviola je širokog spektra antimikrobnog agensa i za bakterijske i gljivične infekcije, učinkovit je protiv unutarnjih parazita i crva, snižava visoki krvni tlak i koristi se za depresiju, stres i živčani poremećaj. Sada nam može biti jasan razlog u postojanje svijetske institucije “Health Sciences Institute” u vašem nemogućem saznaju postojanja ove čudotvorne biljke. Istina je nevjerojatno jednostavna: Duboko u Amazonskoj šumi raste stablo koje može doslovno revitalizirati ono što, vaš liječnik, i ostatak svijeta misli o liječenju raka i vaše šanse za preživljavanje, iako se budućnost nije nikada pokazala obećavajućom, za većinu. Istraživanja pokazuju da će s ekstraktima iz ovog čudesnog stabla biti moguć: * Napad na rak sigurno i učinkovito sa svim prirodnim terapijama koje ne uzrokuju ekstremne mučnine, gubitak težine i gubitak vlasišta * Zaštitita na imunološki sustav i izbjegavanje smrtonosne infekcije * Osjetno jače i zdravije tijelo kroz tijek liječenja * Pojačanje životne energije i poboljšanje svog pogleda na život Izvor ove informacije je jednako zapanjujuća: Ona dolazi iz jednog od najvećeg Američkog proizvođača “lijekova”, koj je ovaj plod podvrgnuo na više od 20 laboratorijskih testova koji se provode od 1970-ih! Ti testovi nisu pokazali ništa neshvatljivo! Ekstrakti iz stabla pokazaju da: * Učinkovito ciljaju na ubijanje malignih stanica u 12 vrsta raka, uključujući i debelog crijeva, dojke, prostate, pluća i raka gušterače… * Spojevi stabla pokazali su se i do 10.000 puta jači od usporavanja rasta stanica raka od lijeka Adriamycin, najčešće korištene droge pri kemoterapiji! * Što više, za razliku od kemoterapije, sekret izvađen iz Graviola stabla ubija samo stanice raka te ne šteti zdravim stanicama kao što je to slučaj kod kemoterapije! Nevjerojatna učinkovita borba protiv raka leži u svojstvu stabla Graviola koje je opsežno istraženo pa zašto to otkriće nije podjeljeno sa vama? Jeste li čuli išta o tome? Jedan od Američkih farmaceutskih magnata počeo je istraživanje pronalaska lijeka za rak te ga je taj put odoveo u Amazonu do Graviola stabla. Razni dijelovi Graviola stabla, uključujući koru, lišće, korijenje, voće i voćno sjeme se stoljećima koriste u medicini tamošnjih domorodaca (Indi)! U južnoj Americi koristi se za liječenje bolesti srca, astme, problema s jetrom i artritis. Vrlo je šturo dokumentirano ovo znanstveno otkriće koje farmaceutske kompanije drže u tajnosti iako je dokazano da je Graviola stablo dinamo za život i vrlo sigurno-učinkovit lijek protiv raka. No, to nije kraj gdje priča o Graviola stablu završava. Farmaceuska tvrtka koja je htjela materijalizirati ovo otkriće naišla je na problem u federalnom zakonu koj govori da se prirodni sastojak ili biljka nemože patentirati, te tvrtka nema načina da izvuče ozbiljan profit iz Graviola stabla koje je kompletno prirodno. Farmaceutska tvrtka uložila je gotovo sedam godina pokušavajući sintetizirati najmoćniji sastojak stabla Graviole protiv raka. Htjeli su proizvesti GMO – umjetno kloniranu biljku koju bi mogli patentirati i ponuditi je tržištu. No tu su naišli na prepreku, izvorni plod se jednostavno nije htio replicirati te time nije postojao način da tvrtka vrati svoje uzaludno utošene milione u to istraživanje. Kao što je san o ogromnom profitu isčeznuo, njihovo testiranje na Gravioli došao do zaustavljanja projekta. Čak da bude stvar još gora, tvrtka je odlučila da ne objavljuje rezultate istraživanja u javnosti! Međutim, srećom, jedan znanstvenik iz tima Graviola imao je čistu savjest te nije mogao držati tajnu koja bi rezultirala zločinom protiv čovječanstva. Riskirajući svoju karijeru kontaktirao je tvrtku koja je posvećena berbi ljekovitog bilja iz Amazonskih šuma i puhnuo u zviždaljku! Čudo se oslobodilo! Kada su znanstvenici “Health Sciences Institute” upozoreni da je vijest izašla vani osjetili su ogroman otpor u uvid dokumentacije istržaživanja stabla Graviole, te su počeli sa mahnitalim sklanjanjem dokaza! …. Nacionalni centar za istaživanje raka provodi prva znanstvena istraživanja u 1976. Rezultati su pokazali da su Graviola “lišće i stabljike učinkovite u napadu i uništavanju malignih stanica.” Neobjašnjivo, rezultati su objavljeni u internom izvješću i nikada nisu objavljeni u javnosti … …. Od 1976, Graviola je dokazano da je neizmjerno moćan ubojica raka u 20 nezavisnih laboratorijskih testova, ali na taj dokaz se nisu osvrnuuli ni zaslijepljeni liječnici, novine, mediji u potpori ove činjenice od velikog značaja ikad pokrenutog u javnosti. …. Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Natural Products, nakon nedavne studije provedene na Katoličkom sveučilištu u Južnoj Koreji, jedan kemičar je izjavio da je u Gravioli utvrđeno da selektivno ubija stanice raka debelog crijeva u potenciji “10.000 puta od učinkovitosti Adriamycin-a (obično se koristi u praksi, kemoterapiji) … ” …. Najznačajniji dio izvješća Katoličkog sveučilišta u Južnoj Koreji kazuje da je Graviola pokazala da selektivno cilja na stanice raka, ostavljajući zdrave stanice netaknute. Za razliku od kemoterapije, koja neselektivno cilja na svu aktivnu reprodukciju stanica (kao što su želudac i stanice kose), zbog čega često dovodi do razorne nuspojave mučnina i gubitak kose u pacijenata oboljelih od raka. … Studija na Sveučilištu Purdue nedavno je otkrila da sastojak iz lišća stabla Graviola precizno i selektivno ubija stanice raka u fokusu čak između šest ljudskih stanica, te su posebno učinkovita protiv raka prostate, gušterače i pluća … Sedam godina šutnje je napokon slomljeno! preneseno sa: 2012-transformacijasvijesti.com graviola, biljka, koja, lijeci, rak, kemoterapija

20.02.2012.

bilo kuda strah svuda

Mislim da je strah postao mocno oruzje manipulacije medju ljudima.Uz pomoc straha smo dobrim djelom zatvoreni u vlastitom zatvoru.Svakodnevno nas hrane njime,a u strahu ne razmisljamo,lakse se dresiramo,sve upijamo i vjerujemo u to.Prestajemo vise biti slobodni ali to neznamo jer ne razmisljamo,nemamo vremena previse smo isprepadani.I ako slucajno pocmemo da razmisljamo,nema potrebe,tu su i da nas zabave samo pritisni crveni gumb...."Svijet je toliko poludio,da misli da je normalan"David Ajk.

20.02.2012.

jedno mjesto

Tamo gdje jos samo pijetlovi uzalud kukuricu covjeku da se probudi Tamo gdje je na oko sve normalno,normalno samo pod danasnjom iskrivljenom normalon Tamo gdje se istina vise nezna,gdje dugo ponavljne lazi postaju istina Tamo gdje je samo strah ostao na zivotu,najvise se istice Tamo gdje ni nas vise nema,ostala je samo slika,koja je pod danasnjom normalon totalno normalna.....

13.02.2012.

valja procitat

Ratko Martinović
Kako flor uništava epifizu i kako to onemogućiti?
Ponedjeljak, 16 Siječanj 2012 19:06
Autor Ratko Martinović

 

Koliko je epifiza važna za naše psihičko i ifzičko zdravlje? Koliko je epifiza povezana sa spiritualnim znanjem? Koliko flor truje našu epifizu i uzrokuje psiho-fizičke bolesti?

 



Postoje određene kontroverze o dodavanju sintetičkog flora gradskim vodovodima ili u druge vrste vode za ljudsku upotrebu, na žalost do sada nije bilo dovoljno rasprave o tome. Ova tema je puno ozbiljnija  nego li se o njoj zna u javnosti. Floridacija je jednako opasna kao GMO proizvodi, forsirana cijepljenja i jednako je užasan kriminal protiv čovječnosti.

Normalna epifiza bez utjecaja otrovnog flora i kalcifikacije, koja je prirodni pokušaj tijela da kalcijem anulira flor

Treba znati razlike između različitih vrsta flora

Postije dvije vrste flora. Kalcij-florid, koji je prirodni sastojak u gotovo svim podzemnim izvorima i on je relativno bezopasan. Pa ipak ako ga svakodnevno konzumirate u prevelikim količinama, možete imati problema s kostima ili zubima. Kalcij se inače koristi za neutralizaciju većinu toksičnih svojstava flora.

Natrij-florid najčešći otrov za štakore i kukce u SAD-u se direktno dodaje većini vodovoda u SAD-u, buteljiranoj vodi i sokovima, gaziranim pićima i hrani

S druge strane, vrsta florida koji se dodaje vodi, pićima i hrani je otpadak iz procesa nuklearne i aluminijske proizvodnje, naročito proizvodnje fosfata to jest industrije umjetnih gnojiva. EPA – Environmental Protection Agency, ili Agencija za Zaštitu Okoliša SAD-a ih je klasificirala kao otrove; florosilikatnaukiselinu, natrij-silikoflorid i nartij-florid.

Za ovaj tekst koristi ćemo termin natrij-floridi za sva tri tipa. Natrij-florid se koristi kao otrov za štakore, i kao pesticid. Prema znanstvenoj studiji koja je napravljena prije nekoliko godina pod nazivom: Comparative Toxicity of Fluorine Compounds, ili Komparativna toksikologija spojeva flora, industrijski otpad natrij florida je 85 puta toksičniji od prirodnog kalcij-florida.

Kalcificirana epifiza koja je otrovana i blokirana florom

U biti je flor jako teško izbaciti iz tijela kada u njega uđe. On se obično akumulira u kostima i zubima. Nedavno je otkriveno kako se još više akumulira u epifizi, epifiza je žlijezda smještena u središtu mozga.

Secirana kalcificirana epifiza. Epifiza pretvorena u kamen prekomjernim trovanjem florom i pokušajem tijela da kalcijem anulira otrovni flor

Jako dobro je dokumentirana dentalna florizacija koja oštećuje zube svakodnevnim floriranjem tijela. Pa ipak, AMA – American Dental Association ili Američko Zubarsko Udruženje, uporno ponavlja kako je flor dobar za zdravlje! Katastrofalno je kako ovakvi profesionalci odbijaju prihvatiti činjenicu da flor uzrokuje zdravstvene probleme i propast zuba.

Rentgenski snimak kalcificirane epifize

Poplava primjene natrij-florida u vodi i hrani također stvara ozbiljne zdravstvene probleme koji nisu javno obznanjeni, u stvari takve informacije se prikrivaju.

Neovisne laboratorije i prominentni znanstvenici su povezali slijedeće bolesti sa svakodnevnim dugoročnim korištenjem natrij-florida:

Kancerogena oboljenja

Genetička šteta na DNK

Remećenje rada štitne žlijezde – U stvari flor pravi poremećaj na cijelom endokrinom sustavu i stvara prekomjernu težinu.

Neurološki problemi i poremećaji – smanjuje inteligenciju, stvara nemogućnost koncentracije i fokusiranja, stvara letargiju i zabrinutost!

Alzheimerova bolest

Poremećaj stvaranja melatonina (s time i poremećaj serotonina, spavanja i stvaranje nesanice) smanjuje imunitet na kancerogena oboljenja, ubrzava starenje.

Epifiza, stvara kalcifikaciju koja u potpunosti zakrči i blokira rad ove žlijezde u centru mozga.

Kako smo se uvalili u takve probleme?

U SAD-u se flor još uvjek propagira kao prirodni sastojak za očuvanje i zaštitu zuba

Prema otkrićima istraživačkog novinara Christophera Brysona, autora knjige: The Fluoride Deception ili Prevara florom, saznali smo kako je ubacivanje velikih količina natrij-florida u sustave za opskrbu vodom i u hranu bio veliki pothvat koji je sponzorirala teška industrija kako bi se oslobodila otrovnih materijala koji su nastali kao nus-proizvodi.

Kalcificirano tkivo epifize pod mikroskopom, obratite pažnju na crna područja koja su u stvari okamine u epifizi

Flor je bio potreban u procesu obogaćivanja urana. Propaganda za floridaciju je počela za vrijeme Manhattan projekta koji je za zadatak imao stvaranje atomske bombe u četrdesetim godinama XX vijeka. Smišljeni zaokret se dogodio kada se počelo nagovarati radnike i lokalni žitelje oko najveće nuklearke u Tenesseeju da je flor ne samo siguran već i jako dobar za zdravlje dječjih zuba.

Rani pokušaji obogaćivanja urana u Oak Ridgeu u SAD-u napravio je ogromne količine flora koji se negdje trebao potrošiti, vodovodni sustav je bio savršeno rješenje

U ranim pedesetim godinama XX vijeka ozloglašeni majstor manipulatora i otac modernog xafsinga Edward Bernays je nastavio s kampanjom za dodavanje flora vodovodima i vodi za piće, nastavljajući eksperimentiranje s pritiskom na narod kako bi dobio njihov pristanak. Tada je AMA došla na ideju o dentalnim problemima kako bi prinudila ljude na floridaciju natrij-floridom, uz dodatnu floridaciju u vodovodu i vodi za piće. Malobrojne znanstvene studije koje su progovarale o opasnostima flora su bezdušno zgnječene i nisu došle do javnosti. Ti izdvojeni neovisni glasovi znanstvenika su nazvani šarlatanskima bez obzira na vjerodostojnost autora i njihovih rezultata istraživanja.

Alarmantni podaci floridacije vodovoda u SAD-u!

Oko dvije trećine vodovoda u SAD-u je zasićeno natrij-floridom. Natrij-florid je uobičajeni pesticid. Tako da se tragovi ovog spoja nalaze i u hrani.

Neka gazirana pića, pakirani sokovi od naranče i čak buteljirana voda za piće sadrži aditive od flora. Upozoravamo potrošače da jako pažljivo pročitaju naljepnice proizvoda koje kupuju.

Izbjegavanje floridacije

Jedna od vrsta kućnih filtera koji rade na principu obrnute osmoze

Imajte na umu da prokuhavanje samo povećava koncentraciju flora u vodi. Micanje flora iz vode iz vodovoda i nije lagan poduhvat. Da bi se spojevi flora maknuli iz vode potreban je proces koji se naziva obrnuta osmoza, ovaj proces će iz vode maknuti mnoge otrove i teške metale. Na tržištu postoji nekoliko različitih sustava za pročišćavanje vode s ovakvim sustavima, oni se obično montiraju ispod sudopera, no i dosta su skupi.

Važnost epifize u psihološkom zdravlju

U kasnim devedesetim godinama XX vijeka, u Engleskoj je znanstvenica Jennifer Luke napravila prvu studiju koja je ispitivala utjecaj flora na epifizu. Ona je otkrila kako je malena žlijezda epifiza, ili pinealna žlijezda, smještena u centralnom dijelu našeg mozga, meta flora kada jednom uđe u naše tijelo. Epifiza jednostavno apsorbira puno više flora nego li bilo koji drugi fizički dio našeg tijela, čak puno više nego li ga apsorbiraju naše kosti.

Zbog iznimne važnosti koje epifiza ima u našem endokrinom sustavu (sustavu žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem), zaključci Lukeove su označili prekretnicu na ovom polju istraživanja. Ona je otkrila dokaze o negativnim lančanim reakcijama koje se događaju u endokrinom sustavu kada se dogodi kalcifikacija epifize florom.

No imamo mi i dobru vijest!

Često izlaganje Sunčevim zrakama, od nekih 20 minuta dnevno u jednom nizu, će pomoći stimulirati florom kalcificiranu epifizu. Samo je važno da maknete pokrivalo za glavu (kape, šešire, tupee itd), inače Sunce neće moći odraditi svoju ulogu stimuliranja pravilnog rada epifize. Od iznimne je važnosti da taj podatak svi shvate, jer epifiza kontorlira rad mnogih enzima i rad drugih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, kao i stvaranje melatonina koji je pak važan za proces spavanja.

Poveznica s 2012. godinom

Svi su čuli svašta o 2012. godini. Prema istraživanju antropologa i povjesničara Carlosa Barriosa koji je u istraživanje uključio Majanskog ceremonijalnog svećenika, on je zaključio sljedeće „Antropolozi i znanstvenici posjećuju Majanske hramove i čitaju njihove zapise ali oni ne čitaju pravilno ono što su Maje zapisale. Ljudi govore kako su Maje prorekle da će se svijet nestati krajem 2012. Maje i njihovi mudraci nisu napisali nešto tako. Svijet neće nestati već će biti transformiran.“

Carlos Barrios je puno puta pisao i govorio o tome kako će transformacija biti spiritualna i fizička. Tranzicija je započela 1987. godine. On tvrdi kako se mi nalazimo u spiritualnoj tranziciji s materijalnog; pohlepe, zavisti i ljubomore u novi period kooperacije i mira – no ne bez problema i prepreka. Trenutačna oligarhija je sretna s onim što ima i od toga se ne želi odreći, ne zaboravimo da je ta naša oligarhija iznimno moćna. Maje tvrde da 2012. predstavlja prijelaz iz četvrtog u peti period.

Carlos tvrdi kako nasilna revolucija protiv vladajuće klase neće uspjeti. On tvrdi da je potrebna promjenama u nama kako bismo se povezali umovima u pravu vrstu suradnje. Na takav način će stari sustav vladanja nestati. On također smatra kako ćemo proći kroz periode problema i prepreka dok se ne promijenimo. Carlos također smatra kako mi također trebamo biti u stanju vidjeti i shvatiti što se događa i da to trebamo prihvatiti. On smatra kako je osim znanja i ljubavi potreban osjećaj suradnje i kooperacije s manje ega i natjecateljskog duha.

U kakvoj je vezi uloga epifize i period nakon 2012. godine

Kakve veze ima sva ta priča o 2012. godini s našom epifizom? Rekli bismo, ima puno veze! Epifiza se smatra portalom i linkom između nas i našeg višeg ja, o kojoj pričaju i jogini uključujući i Paramahansa Yoganandau, autora knjige Autobiography of a Yogi ili Autobiografije jogina. Vidovnjaci i ekstrasensi smatraju kako je epifiza poveznica s inter-dimnezionalnim iskustvima (Superluminalnom komunikacijom o kojoj smo više pisali ovdje.). Epifiza se umnogome povezuje s takozvanim „trećim okom“ ili sedmom čakrom. (Nije šesta, čakre su povezane s takozvanim pastirskim štapom. Krunska čakra je šesta, treće oko je sedma, a zašto se o tome jako malo zna vi zaključite sami.)

Rick Strassman: DMT – Duhovna molekula

Neobični psihijatar, profesor medicine na Sveučilištu u Novom Meksiku, budist, doktor Rick Strassman je napisao knjigu o istraživanju učinka djelovanja psihodelične droge DMT-a ili spiritualne molekule na ljude. On je između mnogih drugih stvari otkrio kako je epifiza izvor stvaranja DMT-a za vrijeme rođenja i smrti, za vrijeme događaja bliski smrti i drugih mističnih iskustava.

Taj njegov kemijski pristup spiritulanosti odgovara ideji da je epifiza portal, gdje duša prolazi u druge dimenzije, ulazi ili izlazi u fizički domen u kojemu sada živimo.

Pripravak od Ayahuascae

Šamani Srednje i Južne Amerike koriste biljni pripravak koji stimulira stvaranje DMT-a, taj pripravak se zove Ayahuasca, ona se koristi za psihološko liječenje i ceremonije spiritulane inicijacije. Oni su svoje ceremonije proširili i za ljude izvan njihovih zajednica. Njihova je želja da prošire obzore svim individuama koje uzmu Ayahuascau, kako bi se pomoglo u svjesnoj tranziciji svijesti koliko je god to moguće. (Naravno da je ovdje jako važan momenat znanja, poznati su nam eksperimenti koji su se radili tijekom 60. i 70. godina XX vijeka u kojima su se davali halucinogeni ljudima koji jednostavno nisu mogli podnijeti sva „viđenja“ koja su imali u narkotiziranom stanju, što jednostavno daje za primjer da svjesnost mora pratiti znanje i obrnuto.)

Ove informacije koje smo napisali imaju zadatak povezivanja naše epifize s astralnim domenima to jest da naša epifiza povezuje nas s višim stanjima svijesti i drugim realitetima. Mi s ovim tekstom ne želimo promovirati korištenje psihodeličnih droga već želimo promovirati zdravlje, meditaciju i duhovni razvoj tako što ćemo našu epifizu držati dalje od flora i što ćemo je od flora očistiti.

01.02.2012.

nesto moje

Do kada cemo vise ovo da trpimo?do kada cemo zivjeti onako kako oni zele?kada cemo da pocmemo da razmisljamo malo sami sa sobom,da pocmemo da koristimo i ostali dio mozga i to dobar dio 90%.A i onih 10% sto koristimo,koristimo ga kako nam je netko vec pokazao.Vise nemamo vremena da budemo sami sa sobom,pune nam glave smecom,da bi nas lakse drzali na lancu.Zaboravili smo odavno svoje mogucnosti,koje su zaista ogromne,toliko su nas zatupili da sami sebe drzimo u zatvoru.Svaki pojam su okrenuli u svoju korist.                                                           I gledajuci ovako ne vidim nikakvo budjenje svijesti o kojem se prica,vidim samo onaj stoljetni san u kojem smo odavno.Iscenirani prosvijedi,opet nesto s njihove strane,problem,reakcija,resenje,tako nas pomalo smire jer vec je i ocigledno da nesto nije u redu,dajuci nam tako privid da smo nesto uradili da imamo moc,ali to je samo jos jedan njihov potez.Ne kazem da su prosvijedi uzalud ali oni u pravom smislu,u kojima prvo svatko mora poc od samog sebe,da radi malo na sebi.Moramo prestat koristiti vrijeme uzalud i prestat vjerovat u bilo sto sto nam je do sada receno,ako je potrebno moramo poceti od nule i sami poceti razmisljati ina svoj nacin pokusati razumjeti.Ima jedna dobra"belive nothing understand as much as you can".Moramo prestat vjerovat televiziji,medijima koji su tu samo da nas zabave,i malo pomalo da nam peru mozak.Moramo prestat biti robovi jer nase mogucnosti su ogromne,a ovako ih necemo moci ostvariti,nazalost novac nas je pretvorio udosta velike robove,i slopoda je postala samo pojam,istinsku slobodu u danasnjem svijetu ima mozda samo neki domorodac koji zivi negdje u zabiti van svega,kojem ja zavidim."aldobro sve je superi sjajno,ja sam slobodan o cemu ti pricas bokte to je opet nekakva teorija zavjere"

01.02.2012.

nemaj brige

Ivan Abramović
Deset strategija manipulacije stanovništvom
Petak, 09 Prosinac 2011 13:48
Autor Ivan Abramović

manipulation1

Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.


1)    PREUSMJERAVANJE PAŽNJE

manipulation2

Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih  problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.

 

2)   STVARANJE PROBLEMA

manipulation3

Ta metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. (WTC 9/11)

 

3)   POSTUPNOST PROMJENA

manipulation5

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.


4)    ODLAGANJE

manipulation6

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje  mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.


5)    UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA

manipulation7

Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.


6)    BUĐENJE EMOCIJA

manipulation8

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.


7)    NEZNANJE

manipulation9

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.


8)    VELIČANJE GLUPOSTI

manipulation10

Javnost treba  podsticati u prihvaćanju  prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.


9)    STVARANJE OSЈEĆAJA KRIVICE

manipulation11

Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.


10) ZLOUPOTREBA ZNANJA

manipulation12

Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.

 

 

01.02.2012.

buljenje u sunce

 

Gledanje u sunce (Sungazing) je nešto što se izvodi samo jednom u životu obično u periodu od 9 meseci ili 270 dana. Možete podeliti izvođenje na tri faze. Od 0-3 meseca, od 3-6 meseca i od 6-9 meseci. Morate povremeno hodati bosonogi 45 minuta do kraja svog života. Veština iziskuje gledanje u izlazak ili zalazak sunca jednom dnevno samo tokom sigurnih sati. Nikakva šteta se neće desiti vašim očima tokom jutarnjih i večernjih sigurnih sati. Sigurni sati su bilo koje vreme unutar jednog sata posle izlaska sunca ili pre zalaska sunca. Čovek je tada zaštićen od izloženosti jake svetlosti sunca, koja je opasna za vaše oči. Oba vremena su dobra za izvođenje - zavise samo od individualnih pogodnosti.

Pored izuzetne koristi od UV zraka koje su neophodne organizmu za rad hipofize i imunitet,

gledanje u sunce takođe ima dodatne prednosti dobijanja vitamina A i D tokom jednosatnog sigurnog perioda. Vitamin A je neophodan za zdravlje vašeg oka, jedini vitamin koji je oku potreban. Ako gledate u sunce, to će vam pomoći da imate bolji vid bez naočara.

Za one koje ne mogu početno da gledaju u sunce tokom sigurnih perioda, sunčanje (sunbathing) je efektivan metod za primanje sunčeve energije manjom brzinom dok ne budu spremni za gledanje u sunce. Držite lice ka suncu zatvorenih očiju. Tako se sunčaju oči. Ne koristite kremu za sunčanje, one su pune štetnih sastojaka. Kada vam se telo zagreje vi se znojite a znoj je otpadni produkt i mora da izađe iz tela. Kada ste premazani losionima i kremama - one se degenerišu i hemikalije vam ulaze u telo.

 

 

Najvažnije na početku vežbe jeste da nemate strah od sunca. Strah jedini smeta gledanju, sunce tada izgleda jače i neprijatno je oku. Brojanje sekundi i nervoza oko vremena i strah oko oštećenja vida takođe ometaju. Takav stav upravo dovodi do oštećenja. Vežbi treba pristupiti s poverenjem i ljubavlju prema svetlosti koja nam daje život. Suština ove prakse je u prihvatanju sunčeve svetlosti. Treba započeti spuštenih kapaka licem prema suncu, potpuno se opustiti i polako otvoriti oči. Kad očni kapak počne da podrhtava ili se oko zatvori, neka tako i ostane. Za par sekundi možete pokušati ponovo. Vi ste jedina mera, niko to ne može izmeriti umesto vas. Merite po tome da li prija.

 

Preporučljivo je da se počne sa gledanjem u sunce na zalasku, samo zato što je onda lakše u glavi "prelomiti " da se to stvarno može. Sunce šalje najlepšu i najblagotvorniju energiju na izlasku, tada je najbolje gledati kad se ova veština savlada, a pri zalasku je ta energija opadajuća. Jednom, kad se nauči može se gledati u bilo kom delu dana (jogiji gledaju satima, ali to su ljudi koji su doživeli prosvetljenje i fizičku transformaciju).

Pre svake vežbe treba se umiti vodom, najbolje okupati, ako je moguće.

 

 

Pre početka vežbanja takođe je od presudne važnosti naći dobro mesto za vežbanje. To mora biti usamljeno mesto, bez ljudi koji ne učestvuju u solarnoj jogi, da im ne biste privlačili pažnju neobičnim ponašanjem što bi ometalo i vaš mir. Zatim, to mora biti mesto sa koga se vidi zalazak sunca u najkasnijoj fazi. Stoga, ako se nalazite u dolini, a sunce zalazi iza brda, videćete zalazak znatno pre od sigurnog perioda i sunčeva svetlost će biti prejaka i opasna za oči. Morate se popeti na najvišu tačku ako ste u brdovitom kraju. Tlo na kome stojite bosi mora biti suvo i podnošljive temperature (bez ekstrema).  Stojte uvek na zemlji, pesku, kamenu ili drvenoj podlozi. Ne treba stajati na travi jer ona upija energiju iz tela.

Nalaženje pogodnog mesta će mnogima predstavljati najveći problem u ovoj vežbi. Ali ona zahteva potpunu posvećenost i prilagođen režim života. To i priliči praksi koja će trajno i potpuno promeniti vaše telo i um na najbolji mogući način.

 

 

 

 

 

0-3 meseca

 

Prvi dan, tokom sigurnih sati, gledajte maksimum 10 sekundi. Drugog dana gledajte 20 sekundi u izlazak ili zalazak sunca dodajući 10 sekundi svakog sledećeg dana. Tako da ćete na kraju 10 uzastopnih dana gledanja u sunce gledati u sunce 100 sekundi tj., 1 minut i 40 sekundi.

 

Vrlo je važno imati beležnicu i voditi detaljnu evidenciju vremena.

(Postoji i program da mobilne telefone Sungazing Timer )

Na taj način, stalno dodajući po 10 sekundi pri svakom novom gledanju, treba da dođete do 45 minuta za jedno gledanje. Za to će vam trebati 270 dana. Budući da sigurno nećete moći svakodnevno da vežbate, niti ćete imati vedro vreme, za okončanje cele vežbe trebaće vam 2 do 3 godine. Ja sam svoju vežbu radio od 2006. do 2009. godine.

 

Kada 270-tog dana dođete do 45 minuta za jedno gledanje, ne prekidate vežbu odjednom, već nastavljate ali smanjujući za po minut dok ne dođete do 15 minuta gledanja.

Tih 15 minuta će vam ostati kao vežba za buduće povremeno gledanje, samo kada vam treba da se napunite solarnom energijom.

 

Treba stajati ispravljenih leđa na goloj zemlji (nikako sedeti), na kamenu ili toplom betonu, golih stopala što je veoma bitno i ne sme se zaboraviti. Ne treba stajati na travi jer trava upija energiju. Oči mogu da trepću. Nepomičnost očiju nije potrebna. Možete gledati oko sunca, kružeći pogledom, ili šetajući levo-desno, gore-dole, važno je da svetlost ulazi u oči. Samo kada je sunce (na zalasku) dovoljno slabo možemo direktno gledati u njega. To činimo prema osećaju, da li bez opasnosti i preterivanja možemo ili ne.

 

Nije ni potrebno zuriti u jako sunce. Važna je sama sunčeva svetlost, da ona uđe u oko i u mrežnjači kontaktira hemoglobin u krvi. Na taj način se upija sunčeva energija.

 

Ne sme biti nikakvog napora i prisile za oči. Suština ove vežbe je da se oči tokom vremena postepeno, više meseci, same navikavaju na sve jaču sunčevu svetlost tako da mogu da podnesu jaku svetlost duže vremena, sve do 45 minuta. Ne smemo ih sami prisiljavati na to jer će doći do trajnog oštećenja mrežnjače ili delimičnog slepila.

 

Napomena:

Oštećenje vida od sunca (solarna retinopatija) dolazi na prevaru. Najpre nam izgleda kao da možemo da gledamo u jako sunce, ali tek kada skrenemo pogled vidimo purpurnu mrlju svuda gde pogledamo: pregoreli smo očno dno i trajno oštetili vid! To se oštećenje događa isto kao kada lupom pregorimo papir sunčevim zracima.

 

Individualna je stvar koliko će vremena biti potrebno za to privikavanje, zbog stanja zdravlja, imuniteta itd. Ljudi koji su imali štetnu naviku da nose naočare za sunce imaju oslabljene oči, i njima se savetuje poseban oprez i duže navikavanje.

 

Nemojte nositi kontaktna sočiva ili naočare dok gledate u sunce.

 

Povremeno, kada osetimo zamor od svetlosti, treba zažmuriti i dlanovima prekriti oči odmarajući ih od svetlosti bar jedan minut.

Pritom treba osetiti isceljujuću moć u dlanovima kako blagotvorno deluje na oči. Ovo poboljšava vid.

 

Kada tako dlanovima poklopimo oči i zažmurimo videćemo pasliku sunca u obliku purpurnog kruga. Ona će uskoro nestati. Ako se dugo zadržava (duže od dva minuta) to znači da smo previše opteretili oči i potrebno je da smanjimo dužinu gledanja ili da gledamo u kasnije sunce na zalasku, kada slabije sija.

Koliko paslika brže nestaje to je pokazatelj da su nam se oči bolje navikle na sunčevu svetlost.

 

Morate verovati da sunčevi zraci ili svetlost koja vam ulazi u oči imaju ogromnu korist i neće vam naneti štetu. To će vam dati ranije, brže i bolje rezultate. Čak i bez komponente ubeđenja dobićete rezultate pod uslovom da pratite pravilno izvođenje, međutim, trebaće vam više vremena. Sa druge strane, ne trebate se uzdržavati od svojih normalnih dnevnih aktivnosti. Nema ograničenja. Možete uživati u hrani dok primenjujete vežbu. Glad će vremenom sama nestati.

 

Uzmite u obzir gledanje sa istog mesta u isto vreme svakodnevno. Praćenje određenih šema ima svoje prednosti. Ako se molite, možete koristiti bilo koju molitvu po vašem izboru. Nijedna nije preporučena niti je potrebna. Kao predostrožnost neka vam oči pregleda lekar. Takođe trebali biste periodično da idete na kontrole. Ako vam se zagreju obrazi onda prestanite sa gledanjem. Koristite zdrav razum.

 

Kada dostignete tri meseca, gledali ste u sunce 15 minuta odjednom. Šta se dešava kada dođete do 15 minuta? Sunčeva energija ili sunčevi zraci koji prolaze kroz ljudsko oko pune predeo hipotalamusa, što je put iza mrežnjače koji vodi do mozga. Jedan od softver programa svojstven u mozgu će početi da radi i mi ćemo početi da primećujemo promene jer nećemo imati mentalnu napetost i brige. Pored toga, imaćemo samopouzdanje da se suočimo sa životnim problemima što znači razvijanje pozitivnog umnog stava umesto negativnog. Postaćemo hrabri jer su naše psihoze nestale a nestaće i sve bolesti uma. Ovo je prva faza metoda i traje oko 3 meseca.

 

Ljudi imaju dobre i loše osobine, koje su dve strane istog novčića. U odsutnosti sunčeve svetlosti mi razvijamo loše osobine. Kada sunčeva svetlost uđe u mozak, dobre osobine se probude zamenjujući loše. Na kraju, čak i duhovno neznanje nestaje. Nekada se zbunite od onoga što čujete ili čitate. Dobijate kontradiktorne informacije npr. crveno vino je dobro za vas, a alkohol je loš. Zavedeni ste životnim problemima i mrzite donošenje odluka. Ali nakon 3 meseca gledanja u sunce, razvijate osećaj samopouzdanja i znate odgovore za sebe duhovno. Razvijate moći koje su već sastavni deo vas. Loše navike nestaju, bes, pohlepa, ljubomora vas napuštaju. Postajete ljubazno stvorenje. Svima se dopadate. Nećete pogrešiti. Ako ste pozitivni ili hrabri (neustrašivi), nećete nikome naškoditi. Postaćete saosećajna osoba. Pozitivan prilaz stvara rešenja problema u društvu. Za 3 meseca sve se menja.

 

Pored toga, mentalna depresija nestaje. Psihijatri primećuju da je tuga uzrokovana nedostatkom svetlosti. Sa korišćenjem gledanja u sunce nećete biti depresivni nikada u životu. Postići ćete savršen balans uma. Strah od smrti će nestati. Stanje uma je takvo da ćete srdačno dočekati smrt. Ono što će se desiti, bićete u stanju da dopustite da se desi. Neće biti briga. Svako ima neku vrstu mentalne poremećenosti, što je najveći ljudski problem, koji može biti otklonjen pravilnim korišćenjem sunčeve svetlosti.

 

 

3-6 meseci

 

 

 

Takođe nastavljate sa gledanjem u sunce i dodajete po deset sekundi svaki dan.

Sledeća posledica će biti ta da će fizičke bolesti početi da se zalečuju. 70 do 80 % energije sintetizovane iz hrane uzima mozak i koristi je za napetost i brige. Sa manjkom mentalne napetosti, mozgu nije potrebna ista količina energije kao ranije. Kako nastavljate sa gledanjem u sunce i kako se vaša napetost smanjuje potreba za unošenjem hrane će se smanjiti.

 

Kada stignete do faze neprekidnog gledanja u sunce 30 minuta, polako ćete biti oslobođeni fizičkih bolesti jer će do tada sve boje sunca stići do mozga kroz oči. Mozak reguliše protok boja namenjenih pojedinim organima. Svi unutrašnji organi dobijaju ogromne zalihe potrebnih boja. Vitalni organi su zavisni od neke sunčeve boje. Bubrezi crvena, srce žuta, jetra zelena i td. Boje stižu do organa. Na ovaj način funkcionišu terapije bojama-Reiki i Pranično lečenje. Ima mnogo dostupnih informacija o lečenju bojama. Ovo je proces oslobađanja od fizičkih oboljenja u periodu od 6 meseci. Posle 3-4 meseca možete postati izlečeni od vaših fizičkih oboljenja autosugestijom, a to je vizualizovanje izlečenja vaših oboljenja dok gledate u sunce. Naučni metodi kao što su solarijumi, kristali, prirodno kamenje, drago kamenje, svi koriste sunčevu energiju, koja je smeštena u ovom prirodnom kamenju. Možete držati prirodno obojeno kamenje u vodi za piće kako bi još više ubrzali lečenje.

 

Biljke fotosintezom pretvaraju sunčevu energiju u oblik korisne energije. Hemoglobin u ljudskoj krvi ima gotovo potpuno isti sastav kao hlorofil u biljkama. Po tome se zaključuje da mu je i uloga slična, da je on taj koji sunčevu svetlost pretvara u energiju. Mrežnjača oka je jedino mesto u čovekovom telu gde krv direktno dolazi u kontakt sa svetlošću. Izračunato je da za vreme od 45 minuta sva krv iz organizma prođe kroz oko i da se tako ovom praksom gledanja u sunce sva krv osunča.

 

Oči primaju čitav spektar sunčevog svetla, koje se prenosi različitim delovima mozga prema potrebi. Kao rezultat, izlečeni ste od svih bolesti. Treći posrednik je izbegnut. Kako nastavljate da gledate u sunce, energija se više ne koristi za mentalne probleme ili fizičke bolesti; na taj način nivo skladištenja energije u telu se povećava. Vi ste svoj gospodar za 6 meseci.

 

6-9 meseci

 

U šestom mesecu ćete početi da dobijate originalnu formu mikro hrane, a to je naše sunce. Dodatno, time se može izbeći otrovni otpad koji uzimate u svoje telo dok jedete regularnu hranu.

 

7.5 meseci i 35 minuta gledanja u sunce je vreme kada glad počinje da se smanjuje opipljivo. Smanjuje se potreba za uzimanjem hrane. Niko ne treba da jede više od svog nivoa gladi. Glad dolazi zbog energetske potrebe tela, što je neophodno za njegovo postojanje. Hrana nije neophodnost za funkcionisanje tela, koje je sporedni proizvod sunčeve energije. Ako nema sunčeve svetlosti, onda nema hrane.

 

Ovde se ne radi o prestanku uzimanja hrane, jer nijedno biće ne može živeti bez hrane, nego o promeni hrane. Napuštamo grubu hranu životinjskog i biljnog porekla i prelazimo na finiju i moćniju hranu: sunčevu svetlost. Ona je moćnija zato što omogućava sav biljni i životinjski svet. Ona je izvorna hrana svemu što živi.

Ne treba vi da ostavljate hranu, hrana će ostaviti vas. Većim delom glad je samo mentalna navika, i nje se najteže oslobađamo.

Zbog toga, dok konzumirate regularan oblik hrane, glad počinje polako da iščezava. Treba da jedete kad god ste gladni, ali slušajte svoje telo i prestanite da jedete kada osetite da ste siti, a za to će vam biti potrebno sve manje uzimanja hrane. Već posle nekoliko zalogaja bićete siti. Do osmog meseca, glad bi trebala skoro potpuno da nestane. Za nekoga ko nema poverenja, taj period može da bude 9 meseci i 45 minuta. Posle tog vremena, glad skroz nestaje. Svi mehanizmi povezani sa glađu kao što su aroma, želje, muka takođe nestaju. Šta više, energetski nivoi su na višem nivou. Postoji mišljenje (posle ovog iskustva) da je mozak veoma aktiviran sa sunčevom energijom.

 

 

Važno je ovde napomenuti da iako samo gledanje u sunce dovodi do smanjenja gladi u pogledu dotadašnje grube hrane, potpuni prestanak uzimanja grube hrane i ishrana samo od sunčeve energije je visoko postignuće koje direktno zavisi od duhovnosti osobe. Neophodna je stalna svest o sebi (Sopstvu) ili osvešćenje "petog tela" kako je to ovde opisano.To spada u fundamentalni preobražaj života. Nemoguće ga je sprovesti bez preobražaja bića u kome će svest biti osnova, a ne fizikalnost. Jer svest je bivstvujući izraz sunčeve svetlosti.

Svi ljudi u svetu koji žive bez grube hrane, a takvih je bilo i ima ih i sada, potpuno su duhovno preobraženi i posvećeni. Takvi su retki.

Najbolje je na kraju vežbe sprovesti duži post i videti da li se on može nastaviti bez prekida tako da to postane trajan način života. Primetićemo posle par dana nelagodnosti da ako ne jedemo ništa nismo ni gladni, dok se glad javlja samo ako nešto pojedemo. Dobro je uzimati više vode, destilisane koja je bila izložena suncu 24 časa i mineralni koktel. Ljudima koji imaju praksu meditacije i pravi duhovni preobražaj biće moguće da ostanu bez grube hrane i potpuno se preorijentišu na energiju svetlosti/svesti.

Ostala većina koja prođe vežbu gledanja u sunce moći će da se zadovolji manjim obrocima.

 

 

Ako dođe do prekida

 

Vežba solarne joge ima kumulativno dejstvo i ona se može nastaviti s vremenom na kome smo stali i posle više meseci. Na primer, ako smo stigli do 20 minuta gledanja, vežbu nastavljamo tako što svaki dan gledamo po jedan minut u sunce dok ne dostignemo tih 20 minuta koje smo već imali. To ćemo postići nakon 20 dana po jedan minut gledanja. Nakon toga nastavljamo sa starom praksom svakodnevnog povećavanja po 10 sekundi. Dakle, 20 minuta i 10 sekundi, sledeći dan 20 min. i 20 sek, pa 20 min. i 30 sek. itd.

Ako smo napravili manji prekid, od nekoliko dana ili sedmica, onda možemo jednostavno nastaviti od onoliko minuta koliko smo stali, i nastaviti sa povećavanjem po 10 sekundi.

 

Posle 9 meseci  

Posle 9 meseci ili kada stignete do 45 minuta, treba da prestanete sa gledanjem u sunce jer solarna nauka zabranjuje dalje gledanje u sunce radi očiju. Telo će se isprazniti kada prestanete da gledate u sunce, i trebaće mu da se ponovo napuni. To ćete moći da učinite gledanjem u sunce 15 minuta bilo kada tokom godine kada vam je potrebno da obnovite energiju. Sada morate da počnete da hodate bosonogi po zemlji 45 minuta dnevno tokom godinu dana. Samo opušteno hodanje. Nema potrebe za brzim hodanjem, ili trčanjem. Svako pogodno doba dana je u redu, međutim preporučljivo je da to radite kada je zemlja zagrejana i sučeva svetlost vam pada na telo.

 

Dobra alternativa bosonogom hodanju je da nosite obuću sa kožnim đonom na bosu nogu ili sa pamučnim čarapama. Tako ste uzemljeni sve vreme i nije vam potrebno posebno vreme ni mesto za bosonogo hodanje.

O DELOVANJU UZEMLJENJA NA ZDRAVLJE 

Kada hodate bosonogi, važna žlezda u centru mozga koja se naziva pinealna žlezda ili treće oko se aktivira. Palac na nozi predstavlja ovu žlezdu. Pre 25 godina smatrala se za beskorisnu žlezdu. Sada je postala važna žlezda za izučavanje, i do sada je objavljeno oko 18 000 studija na tu temu. Uvek je bila poznata kao Sedište duše. Pinealna žlezda ima optičke nervne završetke. Ostala 4 prsta na nogama takođe predstavljaju žlezde - sluznu, hipotalamus, talamus i (amygdala). Amygdala zadnje 2 godine dobija na važnosti u medicinskim istraživanjima. To je jezgro sunca ili kosmičke energije i igra važnu ulogu u fotosintezi kroz sunčevu svetlost koja stiže do mozga kroz oko. Kada hodate bosonogi, vaša telesna težina stimuliše svih 5 žlezda kroz vaše prste. Ovo je ojačano zemljom toplotom/energijom i sunčevim zracima koji padaju na vašu glavu ili krunsku čakru. Sve čakre stvaraju magnetno polje i telo/mozak se ponovo puni energijom sunca koja u vas ulazi. Opustite se. Hodajte 45 minuta jednom tokom godinu dana i hrana će i dalje biti dalje od vas. Posle jedne godine ponovnog punjenja, ako ste zadovoljni možete prestati sa hodanjem. Nekoliko minuta sunčeve energije koja na vas pada jednom u 3-4 dana će biti dovoljno od tada pa nadalje da se nahranite energijom.

 

 

Ali ako želite da vas imuni sistem ojača, onda nastavite sa hodanjem. Takođe ako želite da povećate memoriju ili inteligenciju, nastavite sa bosonogim hodanjem, odnosno nošenjem obuće sa kožnim đonom. Kako povećavate sunčevu toplotu na svojim nogama mozak će se sve više aktivirati, što će rezultovati većom aktivnošću pinealne žlezde. Pinealna žlezda je ključna za mnoge psiho-fizičke funkcije. Različiti delovi tela i njihovi organi se pročišćavaju jednom kada prestanete da jedete zbog detoksinacije. Postoji još jedna korisna vrednost (sem unošenja hrane) za unutrašnje organe. Ove žlezde imaju mnogo funkcija i mogu da funkcionišu na optimalnom nivou kroz sunčevu energiju. Ako ste srećni da aktivirate mozak optimalno sigurno ćete dostići prosvetljenje. Možete da čitate prošlost, sadašnjost i budućnost. Ovaj metod može biti sigurno korišćen za kontrolisanje gojaznosti. Skoro svi problemi se rešavaju. Mnogo je ljudi tokom istorije živelo bez hrane. Navodno 1922, Imperial Medical College u Londonu objavio je da su solarni zraci bili idealna hrana za ljude. Međutim, niko nije spomenuo koja je njihova tehnika bila. Iako je Jogananda u svojoj knjizi "Autobiografija jednog jogija" intervjuisao mnogo svetaca i mističara da otkrije tajne njihovog nejedenja hrane. Čest odgovor je bio da je sunčeva energija ušla kroz tajna vrata i stigla do srži (moždine) u mozgu. Nisu otkrili svoju tajnu. Ovo znanje je bilo izgubljeno prosečnim ljudima tokom vremena.

 

 

 

 

SAŽETI PREGLED UPUTSTVA

Kada se ispune 45 minuta neprekidnog gledanja u sunce, onda se gledanje smanjuje po minut dok se ne dođe na 15 minuta gledanja. Tako ostaje do kraja života da se povremeno gleda 15 minuta kada nam treba energije. Može to da bude jednom nedeljno, manje ili više.

Bosonogo hodanje je važno koliko i gledanje u sunce, jer se njime zatvara krug energije između neba i zemlje kroz nas, kao svesnog subjekta neba i zemlje. Kada smo toga svesni, ko smo i šta se događa, onda je to mnogostruko jače.

Gledamo u sunce bosi i zato za vreme vežbe nije potrebno posebno bosonogo hodanje. Njega primenjujemo tek nakon završetka gledanja u sunce do kraja života. Idealno bi bilo svaki dan po malo celog života.

Dobra alternativa bosonogom hodanju je obuća sa kožnim đonom i pamučne čarape (da nema izolacije)To je i neophodna alternativa jer teško ćemo naći vremena i mesta da ritualno hodamo bosi. Uvek hodajte sa takvom obućom i rešili ste problem bosonogog hodanja u solarnoj jogi. Još bolje ako imate uslova da hodate bosi svaki dan bar po pola sata.

 

 

 

 

 

Životni stil bez hrane - Joachim M. Werdin

Sve o životu bez čvrste hrane i neposrednom življenju od energije

 

 

 

Završne napomene

 

 

Gledanje u sunce (Sungazing) je nešto što se izvodi samo jednom u životu obično u periodu od 9 meseci ili 270 dana. Možete podeliti izvođenje na tri faze. Od 0-3 meseca, od 3-6 meseca i od 6-9 meseci. Morate povremeno hodati bosonogi 45 minuta do kraja svog života. Veština iziskuje gledanje u izlazak ili zalazak sunca jednom dnevno samo tokom sigurnih sati. Nikakva šteta se neće desiti vašim očima tokom jutarnjih i večernjih sigurnih sati. Sigurni sati su bilo koje vreme unutar jednog sata posle izlaska sunca ili pre zalaska sunca. Čovek je tada zaštićen od izloženosti jake svetlosti sunca, koja je opasna za vaše oči. Oba vremena su dobra za izvođenje - zavise samo od individualnih pogodnosti.

Pored izuzetne koristi od UV zraka koje su neophodne organizmu za rad hipofize i imunitet,

gledanje u sunce takođe ima dodatne prednosti dobijanja vitamina A i D tokom jednosatnog sigurnog perioda. Vitamin A je neophodan za zdravlje vašeg oka, jedini vitamin koji je oku potreban. Ako gledate u sunce, to će vam pomoći da imate bolji vid bez naočara.

Za one koje ne mogu početno da gledaju u sunce tokom sigurnih perioda, sunčanje (sunbathing) je efektivan metod za primanje sunčeve energije manjom brzinom dok ne budu spremni za gledanje u sunce. Držite lice ka suncu zatvorenih očiju. Tako se sunčaju oči. Ne koristite kremu za sunčanje, one su pune štetnih sastojaka. Kada vam se telo zagreje vi se znojite a znoj je otpadni produkt i mora da izađe iz tela. Kada ste premazani losionima i kremama - one se degenerišu i hemikalije vam ulaze u telo.

 

 

Najvažnije na početku vežbe jeste da nemate strah od sunca. Strah jedini smeta gledanju, sunce tada izgleda jače i neprijatno je oku. Brojanje sekundi i nervoza oko vremena i strah oko oštećenja vida takođe ometaju. Takav stav upravo dovodi do oštećenja. Vežbi treba pristupiti s poverenjem i ljubavlju prema svetlosti koja nam daje život. Suština ove prakse je u prihvatanju sunčeve svetlosti. Treba započeti spuštenih kapaka licem prema suncu, potpuno se opustiti i polako otvoriti oči. Kad očni kapak počne da podrhtava ili se oko zatvori, neka tako i ostane. Za par sekundi možete pokušati ponovo. Vi ste jedina mera, niko to ne može izmeriti umesto vas. Merite po tome da li prija.

 

Preporučljivo je da se počne sa gledanjem u sunce na zalasku, samo zato što je onda lakše u glavi "prelomiti " da se to stvarno može. Sunce šalje najlepšu i najblagotvorniju energiju na izlasku, tada je najbolje gledati kad se ova veština savlada, a pri zalasku je ta energija opadajuća. Jednom, kad se nauči može se gledati u bilo kom delu dana (jogiji gledaju satima, ali to su ljudi koji su doživeli prosvetljenje i fizičku transformaciju).

Pre svake vežbe treba se umiti vodom, najbolje okupati, ako je moguće.

 

 

Pre početka vežbanja takođe je od presudne važnosti naći dobro mesto za vežbanje. To mora biti usamljeno mesto, bez ljudi koji ne učestvuju u solarnoj jogi, da im ne biste privlačili pažnju neobičnim ponašanjem što bi ometalo i vaš mir. Zatim, to mora biti mesto sa koga se vidi zalazak sunca u najkasnijoj fazi. Stoga, ako se nalazite u dolini, a sunce zalazi iza brda, videćete zalazak znatno pre od sigurnog perioda i sunčeva svetlost će biti prejaka i opasna za oči. Morate se popeti na najvišu tačku ako ste u brdovitom kraju. Tlo na kome stojite bosi mora biti suvo i podnošljive temperature (bez ekstrema).  Stojte uvek na zemlji, pesku, kamenu ili drvenoj podlozi. Ne treba stajati na travi jer ona upija energiju iz tela.

Nalaženje pogodnog mesta će mnogima predstavljati najveći problem u ovoj vežbi. Ali ona zahteva potpunu posvećenost i prilagođen režim života. To i priliči praksi koja će trajno i potpuno promeniti vaše telo i um na najbolji mogući način.

 

 

 

 

 

0-3 meseca

 

Prvi dan, tokom sigurnih sati, gledajte maksimum 10 sekundi. Drugog dana gledajte 20 sekundi u izlazak ili zalazak sunca dodajući 10 sekundi svakog sledećeg dana. Tako da ćete na kraju 10 uzastopnih dana gledanja u sunce gledati u sunce 100 sekundi tj., 1 minut i 40 sekundi.

 

Vrlo je važno imati beležnicu i voditi detaljnu evidenciju vremena.

(Postoji i program da mobilne telefone Sungazing Timer )

Na taj način, stalno dodajući po 10 sekundi pri svakom novom gledanju, treba da dođete do 45 minuta za jedno gledanje. Za to će vam trebati 270 dana. Budući da sigurno nećete moći svakodnevno da vežbate, niti ćete imati vedro vreme, za okončanje cele vežbe trebaće vam 2 do 3 godine. Ja sam svoju vežbu radio od 2006. do 2009. godine.

 

Kada 270-tog dana dođete do 45 minuta za jedno gledanje, ne prekidate vežbu odjednom, već nastavljate ali smanjujući za po minut dok ne dođete do 15 minuta gledanja.

Tih 15 minuta će vam ostati kao vežba za buduće povremeno gledanje, samo kada vam treba da se napunite solarnom energijom.

 

Treba stajati ispravljenih leđa na goloj zemlji (nikako sedeti), na kamenu ili toplom betonu, golih stopala što je veoma bitno i ne sme se zaboraviti. Ne treba stajati na travi jer trava upija energiju. Oči mogu da trepću. Nepomičnost očiju nije potrebna. Možete gledati oko sunca, kružeći pogledom, ili šetajući levo-desno, gore-dole, važno je da svetlost ulazi u oči. Samo kada je sunce (na zalasku) dovoljno slabo možemo direktno gledati u njega. To činimo prema osećaju, da li bez opasnosti i preterivanja možemo ili ne.

 

Nije ni potrebno zuriti u jako sunce. Važna je sama sunčeva svetlost, da ona uđe u oko i u mrežnjači kontaktira hemoglobin u krvi. Na taj način se upija sunčeva energija.

 

Ne sme biti nikakvog napora i prisile za oči. Suština ove vežbe je da se oči tokom vremena postepeno, više meseci, same navikavaju na sve jaču sunčevu svetlost tako da mogu da podnesu jaku svetlost duže vremena, sve do 45 minuta. Ne smemo ih sami prisiljavati na to jer će doći do trajnog oštećenja mrežnjače ili delimičnog slepila.

 

Napomena:

Oštećenje vida od sunca (solarna retinopatija) dolazi na prevaru. Najpre nam izgleda kao da možemo da gledamo u jako sunce, ali tek kada skrenemo pogled vidimo purpurnu mrlju svuda gde pogledamo: pregoreli smo očno dno i trajno oštetili vid! To se oštećenje događa isto kao kada lupom pregorimo papir sunčevim zracima.

 

Individualna je stvar koliko će vremena biti potrebno za to privikavanje, zbog stanja zdravlja, imuniteta itd. Ljudi koji su imali štetnu naviku da nose naočare za sunce imaju oslabljene oči, i njima se savetuje poseban oprez i duže navikavanje.

 

Nemojte nositi kontaktna sočiva ili naočare dok gledate u sunce.

 

Povremeno, kada osetimo zamor od svetlosti, treba zažmuriti i dlanovima prekriti oči odmarajući ih od svetlosti bar jedan minut.

Pritom treba osetiti isceljujuću moć u dlanovima kako blagotvorno deluje na oči. Ovo poboljšava vid.

 

Kada tako dlanovima poklopimo oči i zažmurimo videćemo pasliku sunca u obliku purpurnog kruga. Ona će uskoro nestati. Ako se dugo zadržava (duže od dva minuta) to znači da smo previše opteretili oči i potrebno je da smanjimo dužinu gledanja ili da gledamo u kasnije sunce na zalasku, kada slabije sija.

Koliko paslika brže nestaje to je pokazatelj da su nam se oči bolje navikle na sunčevu svetlost.

 

Morate verovati da sunčevi zraci ili svetlost koja vam ulazi u oči imaju ogromnu korist i neće vam naneti štetu. To će vam dati ranije, brže i bolje rezultate. Čak i bez komponente ubeđenja dobićete rezultate pod uslovom da pratite pravilno izvođenje, međutim, trebaće vam više vremena. Sa druge strane, ne trebate se uzdržavati od svojih normalnih dnevnih aktivnosti. Nema ograničenja. Možete uživati u hrani dok primenjujete vežbu. Glad će vremenom sama nestati.

 

Uzmite u obzir gledanje sa istog mesta u isto vreme svakodnevno. Praćenje određenih šema ima svoje prednosti. Ako se molite, možete koristiti bilo koju molitvu po vašem izboru. Nijedna nije preporučena niti je potrebna. Kao predostrožnost neka vam oči pregleda lekar. Takođe trebali biste periodično da idete na kontrole. Ako vam se zagreju obrazi onda prestanite sa gledanjem. Koristite zdrav razum.

 

Kada dostignete tri meseca, gledali ste u sunce 15 minuta odjednom. Šta se dešava kada dođete do 15 minuta? Sunčeva energija ili sunčevi zraci koji prolaze kroz ljudsko oko pune predeo hipotalamusa, što je put iza mrežnjače koji vodi do mozga. Jedan od softver programa svojstven u mozgu će početi da radi i mi ćemo početi da primećujemo promene jer nećemo imati mentalnu napetost i brige. Pored toga, imaćemo samopouzdanje da se suočimo sa životnim problemima što znači razvijanje pozitivnog umnog stava umesto negativnog. Postaćemo hrabri jer su naše psihoze nestale a nestaće i sve bolesti uma. Ovo je prva faza metoda i traje oko 3 meseca.

 

Ljudi imaju dobre i loše osobine, koje su dve strane istog novčića. U odsutnosti sunčeve svetlosti mi razvijamo loše osobine. Kada sunčeva svetlost uđe u mozak, dobre osobine se probude zamenjujući loše. Na kraju, čak i duhovno neznanje nestaje. Nekada se zbunite od onoga što čujete ili čitate. Dobijate kontradiktorne informacije npr. crveno vino je dobro za vas, a alkohol je loš. Zavedeni ste životnim problemima i mrzite donošenje odluka. Ali nakon 3 meseca gledanja u sunce, razvijate osećaj samopouzdanja i znate odgovore za sebe duhovno. Razvijate moći koje su već sastavni deo vas. Loše navike nestaju, bes, pohlepa, ljubomora vas napuštaju. Postajete ljubazno stvorenje. Svima se dopadate. Nećete pogrešiti. Ako ste pozitivni ili hrabri (neustrašivi), nećete nikome naškoditi. Postaćete saosećajna osoba. Pozitivan prilaz stvara rešenja problema u društvu. Za 3 meseca sve se menja.

 

Pored toga, mentalna depresija nestaje. Psihijatri primećuju da je tuga uzrokovana nedostatkom svetlosti. Sa korišćenjem gledanja u sunce nećete biti depresivni nikada u životu. Postići ćete savršen balans uma. Strah od smrti će nestati. Stanje uma je takvo da ćete srdačno dočekati smrt. Ono što će se desiti, bićete u stanju da dopustite da se desi. Neće biti briga. Svako ima neku vrstu mentalne poremećenosti, što je najveći ljudski problem, koji može biti otklonjen pravilnim korišćenjem sunčeve svetlosti.

 

 

3-6 meseci

 

 

 

Takođe nastavljate sa gledanjem u sunce i dodajete po deset sekundi svaki dan.

Sledeća posledica će biti ta da će fizičke bolesti početi da se zalečuju. 70 do 80 % energije sintetizovane iz hrane uzima mozak i koristi je za napetost i brige. Sa manjkom mentalne napetosti, mozgu nije potrebna ista količina energije kao ranije. Kako nastavljate sa gledanjem u sunce i kako se vaša napetost smanjuje potreba za unošenjem hrane će se smanjiti.

 

Kada stignete do faze neprekidnog gledanja u sunce 30 minuta, polako ćete biti oslobođeni fizičkih bolesti jer će do tada sve boje sunca stići do mozga kroz oči. Mozak reguliše protok boja namenjenih pojedinim organima. Svi unutrašnji organi dobijaju ogromne zalihe potrebnih boja. Vitalni organi su zavisni od neke sunčeve boje. Bubrezi crvena, srce žuta, jetra zelena i td. Boje stižu do organa. Na ovaj način funkcionišu terapije bojama-Reiki i Pranično lečenje. Ima mnogo dostupnih informacija o lečenju bojama. Ovo je proces oslobađanja od fizičkih oboljenja u periodu od 6 meseci. Posle 3-4 meseca možete postati izlečeni od vaših fizičkih oboljenja autosugestijom, a to je vizualizovanje izlečenja vaših oboljenja dok gledate u sunce. Naučni metodi kao što su solarijumi, kristali, prirodno kamenje, drago kamenje, svi koriste sunčevu energiju, koja je smeštena u ovom prirodnom kamenju. Možete držati prirodno obojeno kamenje u vodi za piće kako bi još više ubrzali lečenje.

 

Biljke fotosintezom pretvaraju sunčevu energiju u oblik korisne energije. Hemoglobin u ljudskoj krvi ima gotovo potpuno isti sastav kao hlorofil u biljkama. Po tome se zaključuje da mu je i uloga slična, da je on taj koji sunčevu svetlost pretvara u energiju. Mrežnjača oka je jedino mesto u čovekovom telu gde krv direktno dolazi u kontakt sa svetlošću. Izračunato je da za vreme od 45 minuta sva krv iz organizma prođe kroz oko i da se tako ovom praksom gledanja u sunce sva krv osunča.

 

Oči primaju čitav spektar sunčevog svetla, koje se prenosi različitim delovima mozga prema potrebi. Kao rezultat, izlečeni ste od svih bolesti. Treći posrednik je izbegnut. Kako nastavljate da gledate u sunce, energija se više ne koristi za mentalne probleme ili fizičke bolesti; na taj način nivo skladištenja energije u telu se povećava. Vi ste svoj gospodar za 6 meseci.

 

6-9 meseci

 

U šestom mesecu ćete početi da dobijate originalnu formu mikro hrane, a to je naše sunce. Dodatno, time se može izbeći otrovni otpad koji uzimate u svoje telo dok jedete regularnu hranu.

 

7.5 meseci i 35 minuta gledanja u sunce je vreme kada glad počinje da se smanjuje opipljivo. Smanjuje se potreba za uzimanjem hrane. Niko ne treba da jede više od svog nivoa gladi. Glad dolazi zbog energetske potrebe tela, što je neophodno za njegovo postojanje. Hrana nije neophodnost za funkcionisanje tela, koje je sporedni proizvod sunčeve energije. Ako nema sunčeve svetlosti, onda nema hrane.

 

Ovde se ne radi o prestanku uzimanja hrane, jer nijedno biće ne može živeti bez hrane, nego o promeni hrane. Napuštamo grubu hranu životinjskog i biljnog porekla i prelazimo na finiju i moćniju hranu: sunčevu svetlost. Ona je moćnija zato što omogućava sav biljni i životinjski svet. Ona je izvorna hrana svemu što živi.

Ne treba vi da ostavljate hranu, hrana će ostaviti vas. Većim delom glad je samo mentalna navika, i nje se najteže oslobađamo.

Zbog toga, dok konzumirate regularan oblik hrane, glad počinje polako da iščezava. Treba da jedete kad god ste gladni, ali slušajte svoje telo i prestanite da jedete kada osetite da ste siti, a za to će vam biti potrebno sve manje uzimanja hrane. Već posle nekoliko zalogaja bićete siti. Do osmog meseca, glad bi trebala skoro potpuno da nestane. Za nekoga ko nema poverenja, taj period može da bude 9 meseci i 45 minuta. Posle tog vremena, glad skroz nestaje. Svi mehanizmi povezani sa glađu kao što su aroma, želje, muka takođe nestaju. Šta više, energetski nivoi su na višem nivou. Postoji mišljenje (posle ovog iskustva) da je mozak veoma aktiviran sa sunčevom energijom.

 

 

Važno je ovde napomenuti da iako samo gledanje u sunce dovodi do smanjenja gladi u pogledu dotadašnje grube hrane, potpuni prestanak uzimanja grube hrane i ishrana samo od sunčeve energije je visoko postignuće koje direktno zavisi od duhovnosti osobe. Neophodna je stalna svest o sebi (Sopstvu) ili osvešćenje "petog tela" kako je to ovde opisano.To spada u fundamentalni preobražaj života. Nemoguće ga je sprovesti bez preobražaja bića u kome će svest biti osnova, a ne fizikalnost. Jer svest je bivstvujući izraz sunčeve svetlosti.

Svi ljudi u svetu koji žive bez grube hrane, a takvih je bilo i ima ih i sada, potpuno su duhovno preobraženi i posvećeni. Takvi su retki.

Najbolje je na kraju vežbe sprovesti duži post i videti da li se on može nastaviti bez prekida tako da to postane trajan način života. Primetićemo posle par dana nelagodnosti da ako ne jedemo ništa nismo ni gladni, dok se glad javlja samo ako nešto pojedemo. Dobro je uzimati više vode, destilisane koja je bila izložena suncu 24 časa i mineralni koktel. Ljudima koji imaju praksu meditacije i pravi duhovni preobražaj biće moguće da ostanu bez grube hrane i potpuno se preorijentišu na energiju svetlosti/svesti.

Ostala većina koja prođe vežbu gledanja u sunce moći će da se zadovolji manjim obrocima.

 

 

Ako dođe do prekida

 

Vežba solarne joge ima kumulativno dejstvo i ona se može nastaviti s vremenom na kome smo stali i posle više meseci. Na primer, ako smo stigli do 20 minuta gledanja, vežbu nastavljamo tako što svaki dan gledamo po jedan minut u sunce dok ne dostignemo tih 20 minuta koje smo već imali. To ćemo postići nakon 20 dana po jedan minut gledanja. Nakon toga nastavljamo sa starom praksom svakodnevnog povećavanja po 10 sekundi. Dakle, 20 minuta i 10 sekundi, sledeći dan 20 min. i 20 sek, pa 20 min. i 30 sek. itd.

Ako smo napravili manji prekid, od nekoliko dana ili sedmica, onda možemo jednostavno nastaviti od onoliko minuta koliko smo stali, i nastaviti sa povećavanjem po 10 sekundi.

 

Posle 9 meseci  

Posle 9 meseci ili kada stignete do 45 minuta, treba da prestanete sa gledanjem u sunce jer solarna nauka zabranjuje dalje gledanje u sunce radi očiju. Telo će se isprazniti kada prestanete da gledate u sunce, i trebaće mu da se ponovo napuni. To ćete moći da učinite gledanjem u sunce 15 minuta bilo kada tokom godine kada vam je potrebno da obnovite energiju. Sada morate da počnete da hodate bosonogi po zemlji 45 minuta dnevno tokom godinu dana. Samo opušteno hodanje. Nema potrebe za brzim hodanjem, ili trčanjem. Svako pogodno doba dana je u redu, međutim preporučljivo je da to radite kada je zemlja zagrejana i sučeva svetlost vam pada na telo.

 

Dobra alternativa bosonogom hodanju je da nosite obuću sa kožnim đonom na bosu nogu ili sa pamučnim čarapama. Tako ste uzemljeni sve vreme i nije vam potrebno posebno vreme ni mesto za bosonogo hodanje.

O DELOVANJU UZEMLJENJA NA ZDRAVLJE 

Kada hodate bosonogi, važna žlezda u centru mozga koja se naziva pinealna žlezda ili treće oko se aktivira. Palac na nozi predstavlja ovu žlezdu. Pre 25 godina smatrala se za beskorisnu žlezdu. Sada je postala važna žlezda za izučavanje, i do sada je objavljeno oko 18 000 studija na tu temu. Uvek je bila poznata kao Sedište duše. Pinealna žlezda ima optičke nervne završetke. Ostala 4 prsta na nogama takođe predstavljaju žlezde - sluznu, hipotalamus, talamus i (amygdala). Amygdala zadnje 2 godine dobija na važnosti u medicinskim istraživanjima. To je jezgro sunca ili kosmičke energije i igra važnu ulogu u fotosintezi kroz sunčevu svetlost koja stiže do mozga kroz oko. Kada hodate bosonogi, vaša telesna težina stimuliše svih 5 žlezda kroz vaše prste. Ovo je ojačano zemljom toplotom/energijom i sunčevim zracima koji padaju na vašu glavu ili krunsku čakru. Sve čakre stvaraju magnetno polje i telo/mozak se ponovo puni energijom sunca koja u vas ulazi. Opustite se. Hodajte 45 minuta jednom tokom godinu dana i hrana će i dalje biti dalje od vas. Posle jedne godine ponovnog punjenja, ako ste zadovoljni možete prestati sa hodanjem. Nekoliko minuta sunčeve energije koja na vas pada jednom u 3-4 dana će biti dovoljno od tada pa nadalje da se nahranite energijom.

 

 

Ali ako želite da vas imuni sistem ojača, onda nastavite sa hodanjem. Takođe ako želite da povećate memoriju ili inteligenciju, nastavite sa bosonogim hodanjem, odnosno nošenjem obuće sa kožnim đonom. Kako povećavate sunčevu toplotu na svojim nogama mozak će se sve više aktivirati, što će rezultovati većom aktivnošću pinealne žlezde. Pinealna žlezda je ključna za mnoge psiho-fizičke funkcije. Različiti delovi tela i njihovi organi se pročišćavaju jednom kada prestanete da jedete zbog detoksinacije. Postoji još jedna korisna vrednost (sem unošenja hrane) za unutrašnje organe. Ove žlezde imaju mnogo funkcija i mogu da funkcionišu na optimalnom nivou kroz sunčevu energiju. Ako ste srećni da aktivirate mozak optimalno sigurno ćete dostići prosvetljenje. Možete da čitate prošlost, sadašnjost i budućnost. Ovaj metod može biti sigurno korišćen za kontrolisanje gojaznosti. Skoro svi problemi se rešavaju. Mnogo je ljudi tokom istorije živelo bez hrane. Navodno 1922, Imperial Medical College u Londonu objavio je da su solarni zraci bili idealna hrana za ljude. Međutim, niko nije spomenuo koja je njihova tehnika bila. Iako je Jogananda u svojoj knjizi "Autobiografija jednog jogija" intervjuisao mnogo svetaca i mističara da otkrije tajne njihovog nejedenja hrane. Čest odgovor je bio da je sunčeva energija ušla kroz tajna vrata i stigla do srži (moždine) u mozgu. Nisu otkrili svoju tajnu. Ovo znanje je bilo izgubljeno prosečnim ljudima tokom vremena.

 

 

 

 

SAŽETI PREGLED UPUTSTVA

Kada se ispune 45 minuta neprekidnog gledanja u sunce, onda se gledanje smanjuje po minut dok se ne dođe na 15 minuta gledanja. Tako ostaje do kraja života da se povremeno gleda 15 minuta kada nam treba energije. Može to da bude jednom nedeljno, manje ili više.

Bosonogo hodanje je važno koliko i gledanje u sunce, jer se njime zatvara krug energije između neba i zemlje kroz nas, kao svesnog subjekta neba i zemlje. Kada smo toga svesni, ko smo i šta se događa, onda je to mnogostruko jače.

Gledamo u sunce bosi i zato za vreme vežbe nije potrebno posebno bosonogo hodanje. Njega primenjujemo tek nakon završetka gledanja u sunce do kraja života. Idealno bi bilo svaki dan po malo celog života.

Dobra alternativa bosonogom hodanju je obuća sa kožnim đonom i pamučne čarape (da nema izolacije)To je i neophodna alternativa jer teško ćemo naći vremena i mesta da ritualno hodamo bosi. Uvek hodajte sa takvom obućom i rešili ste problem bosonogog hodanja u solarnoj jogi. Još bolje ako imate uslova da hodate bosi svaki dan bar po pola sata.

 

 

 

 

 

Životni stil bez hrane - Joachim M. Werdin

Sve o životu bez čvrste hrane i neposrednom življenju od energije

 

 

 

Završne napomene

 

 

Gledanje u sunce (Sungazing) je nešto što se izvodi samo jednom u životu obično u periodu od 9 meseci ili 270 dana. Možete podeliti izvođenje na tri faze. Od 0-3 meseca, od 3-6 meseca i od 6-9 meseci. Morate povremeno hodati bosonogi 45 minuta do kraja svog života. Veština iziskuje gledanje u izlazak ili zalazak sunca jednom dnevno samo tokom sigurnih sati. Nikakva šteta se neće desiti vašim očima tokom jutarnjih i večernjih sigurnih sati. Sigurni sati su bilo koje vreme unutar jednog sata posle izlaska sunca ili pre zalaska sunca. Čovek je tada zaštićen od izloženosti jake svetlosti sunca, koja je opasna za vaše oči. Oba vremena su dobra za izvođenje - zavise samo od individualnih pogodnosti.

Pored izuzetne koristi od UV zraka koje su neophodne organizmu za rad hipofize i imunitet,

gledanje u sunce takođe ima dodatne prednosti dobijanja vitamina A i D tokom jednosatnog sigurnog perioda. Vitamin A je neophodan za zdravlje vašeg oka, jedini vitamin koji je oku potreban. Ako gledate u sunce, to će vam pomoći da imate bolji vid bez naočara.

Za one koje ne mogu početno da gledaju u sunce tokom sigurnih perioda, sunčanje (sunbathing) je efektivan metod za primanje sunčeve energije manjom brzinom dok ne budu spremni za gledanje u sunce. Držite lice ka suncu zatvorenih očiju. Tako se sunčaju oči. Ne koristite kremu za sunčanje, one su pune štetnih sastojaka. Kada vam se telo zagreje vi se znojite a znoj je otpadni produkt i mora da izađe iz tela. Kada ste premazani losionima i kremama - one se degenerišu i hemikalije vam ulaze u telo.

 

 

Najvažnije na početku vežbe jeste da nemate strah od sunca. Strah jedini smeta gledanju, sunce tada izgleda jače i neprijatno je oku. Brojanje sekundi i nervoza oko vremena i strah oko oštećenja vida takođe ometaju. Takav stav upravo dovodi do oštećenja. Vežbi treba pristupiti s poverenjem i ljubavlju prema svetlosti koja nam daje život. Suština ove prakse je u prihvatanju sunčeve svetlosti. Treba započeti spuštenih kapaka licem prema suncu, potpuno se opustiti i polako otvoriti oči. Kad očni kapak počne da podrhtava ili se oko zatvori, neka tako i ostane. Za par sekundi možete pokušati ponovo. Vi ste jedina mera, niko to ne može izmeriti umesto vas. Merite po tome da li prija.

 

Preporučljivo je da se počne sa gledanjem u sunce na zalasku, samo zato što je onda lakše u glavi "prelomiti " da se to stvarno može. Sunce šalje najlepšu i najblagotvorniju energiju na izlasku, tada je najbolje gledati kad se ova veština savlada, a pri zalasku je ta energija opadajuća. Jednom, kad se nauči može se gledati u bilo kom delu dana (jogiji gledaju satima, ali to su ljudi koji su doživeli prosvetljenje i fizičku transformaciju).

Pre svake vežbe treba se umiti vodom, najbolje okupati, ako je moguće.

 

 

Pre početka vežbanja takođe je od presudne važnosti naći dobro mesto za vežbanje. To mora biti usamljeno mesto, bez ljudi koji ne učestvuju u solarnoj jogi, da im ne biste privlačili pažnju neobičnim ponašanjem što bi ometalo i vaš mir. Zatim, to mora biti mesto sa koga se vidi zalazak sunca u najkasnijoj fazi. Stoga, ako se nalazite u dolini, a sunce zalazi iza brda, videćete zalazak znatno pre od sigurnog perioda i sunčeva svetlost će biti prejaka i opasna za oči. Morate se popeti na najvišu tačku ako ste u brdovitom kraju. Tlo na kome stojite bosi mora biti suvo i podnošljive temperature (bez ekstrema).  Stojte uvek na zemlji, pesku, kamenu ili drvenoj podlozi. Ne treba stajati na travi jer ona upija energiju iz tela.

Nalaženje pogodnog mesta će mnogima predstavljati najveći problem u ovoj vežbi. Ali ona zahteva potpunu posvećenost i prilagođen režim života. To i priliči praksi koja će trajno i potpuno promeniti vaše telo i um na najbolji mogući način.

 

 

 

 

 

0-3 meseca

 

Prvi dan, tokom sigurnih sati, gledajte maksimum 10 sekundi. Drugog dana gledajte 20 sekundi u izlazak ili zalazak sunca dodajući 10 sekundi svakog sledećeg dana. Tako da ćete na kraju 10 uzastopnih dana gledanja u sunce gledati u sunce 100 sekundi tj., 1 minut i 40 sekundi.

 

Vrlo je važno imati beležnicu i voditi detaljnu evidenciju vremena.

(Postoji i program da mobilne telefone Sungazing Timer )

Na taj način, stalno dodajući po 10 sekundi pri svakom novom gledanju, treba da dođete do 45 minuta za jedno gledanje. Za to će vam trebati 270 dana. Budući da sigurno nećete moći svakodnevno da vežbate, niti ćete imati vedro vreme, za okončanje cele vežbe trebaće vam 2 do 3 godine. Ja sam svoju vežbu radio od 2006. do 2009. godine.

 

Kada 270-tog dana dođete do 45 minuta za jedno gledanje, ne prekidate vežbu odjednom, već nastavljate ali smanjujući za po minut dok ne dođete do 15 minuta gledanja.

Tih 15 minuta će vam ostati kao vežba za buduće povremeno gledanje, samo kada vam treba da se napunite solarnom energijom.

 

Treba stajati ispravljenih leđa na goloj zemlji (nikako sedeti), na kamenu ili toplom betonu, golih stopala što je veoma bitno i ne sme se zaboraviti. Ne treba stajati na travi jer trava upija energiju. Oči mogu da trepću. Nepomičnost očiju nije potrebna. Možete gledati oko sunca, kružeći pogledom, ili šetajući levo-desno, gore-dole, važno je da svetlost ulazi u oči. Samo kada je sunce (na zalasku) dovoljno slabo možemo direktno gledati u njega. To činimo prema osećaju, da li bez opasnosti i preterivanja možemo ili ne.

 

Nije ni potrebno zuriti u jako sunce. Važna je sama sunčeva svetlost, da ona uđe u oko i u mrežnjači kontaktira hemoglobin u krvi. Na taj način se upija sunčeva energija.

 

Ne sme biti nikakvog napora i prisile za oči. Suština ove vežbe je da se oči tokom vremena postepeno, više meseci, same navikavaju na sve jaču sunčevu svetlost tako da mogu da podnesu jaku svetlost duže vremena, sve do 45 minuta. Ne smemo ih sami prisiljavati na to jer će doći do trajnog oštećenja mrežnjače ili delimičnog slepila.

 

Napomena:

Oštećenje vida od sunca (solarna retinopatija) dolazi na prevaru. Najpre nam izgleda kao da možemo da gledamo u jako sunce, ali tek kada skrenemo pogled vidimo purpurnu mrlju svuda gde pogledamo: pregoreli smo očno dno i trajno oštetili vid! To se oštećenje događa isto kao kada lupom pregorimo papir sunčevim zracima.

 

Individualna je stvar koliko će vremena biti potrebno za to privikavanje, zbog stanja zdravlja, imuniteta itd. Ljudi koji su imali štetnu naviku da nose naočare za sunce imaju oslabljene oči, i njima se savetuje poseban oprez i duže navikavanje.

 

Nemojte nositi kontaktna sočiva ili naočare dok gledate u sunce.

 

Povremeno, kada osetimo zamor od svetlosti, treba zažmuriti i dlanovima prekriti oči odmarajući ih od svetlosti bar jedan minut.

Pritom treba osetiti isceljujuću moć u dlanovima kako blagotvorno deluje na oči. Ovo poboljšava vid.

 

Kada tako dlanovima poklopimo oči i zažmurimo videćemo pasliku sunca u obliku purpurnog kruga. Ona će uskoro nestati. Ako se dugo zadržava (duže od dva minuta) to znači da smo previše opteretili oči i potrebno je da smanjimo dužinu gledanja ili da gledamo u kasnije sunce na zalasku, kada slabije sija.

Koliko paslika brže nestaje to je pokazatelj da su nam se oči bolje navikle na sunčevu svetlost.

 

Morate verovati da sunčevi zraci ili svetlost koja vam ulazi u oči imaju ogromnu korist i neće vam naneti štetu. To će vam dati ranije, brže i bolje rezultate. Čak i bez komponente ubeđenja dobićete rezultate pod uslovom da pratite pravilno izvođenje, međutim, trebaće vam više vremena. Sa druge strane, ne trebate se uzdržavati od svojih normalnih dnevnih aktivnosti. Nema ograničenja. Možete uživati u hrani dok primenjujete vežbu. Glad će vremenom sama nestati.

 

Uzmite u obzir gledanje sa istog mesta u isto vreme svakodnevno. Praćenje određenih šema ima svoje prednosti. Ako se molite, možete koristiti bilo koju molitvu po vašem izboru. Nijedna nije preporučena niti je potrebna. Kao predostrožnost neka vam oči pregleda lekar. Takođe trebali biste periodično da idete na kontrole. Ako vam se zagreju obrazi onda prestanite sa gledanjem. Koristite zdrav razum.

 

Kada dostignete tri meseca, gledali ste u sunce 15 minuta odjednom. Šta se dešava kada dođete do 15 minuta? Sunčeva energija ili sunčevi zraci koji prolaze kroz ljudsko oko pune predeo hipotalamusa, što je put iza mrežnjače koji vodi do mozga. Jedan od softver programa svojstven u mozgu će početi da radi i mi ćemo početi da primećujemo promene jer nećemo imati mentalnu napetost i brige. Pored toga, imaćemo samopouzdanje da se suočimo sa životnim problemima što znači razvijanje pozitivnog umnog stava umesto negativnog. Postaćemo hrabri jer su naše psihoze nestale a nestaće i sve bolesti uma. Ovo je prva faza metoda i traje oko 3 meseca.

 

Ljudi imaju dobre i loše osobine, koje su dve strane istog novčića. U odsutnosti sunčeve svetlosti mi razvijamo loše osobine. Kada sunčeva svetlost uđe u mozak, dobre osobine se probude zamenjujući loše. Na kraju, čak i duhovno neznanje nestaje. Nekada se zbunite od onoga što čujete ili čitate. Dobijate kontradiktorne informacije npr. crveno vino je dobro za vas, a alkohol je loš. Zavedeni ste životnim problemima i mrzite donošenje odluka. Ali nakon 3 meseca gledanja u sunce, razvijate osećaj samopouzdanja i znate odgovore za sebe duhovno. Razvijate moći koje su već sastavni deo vas. Loše navike nestaju, bes, pohlepa, ljubomora vas napuštaju. Postajete ljubazno stvorenje. Svima se dopadate. Nećete pogrešiti. Ako ste pozitivni ili hrabri (neustrašivi), nećete nikome naškoditi. Postaćete saosećajna osoba. Pozitivan prilaz stvara rešenja problema u društvu. Za 3 meseca sve se menja.

 

Pored toga, mentalna depresija nestaje. Psihijatri primećuju da je tuga uzrokovana nedostatkom svetlosti. Sa korišćenjem gledanja u sunce nećete biti depresivni nikada u životu. Postići ćete savršen balans uma. Strah od smrti će nestati. Stanje uma je takvo da ćete srdačno dočekati smrt. Ono što će se desiti, bićete u stanju da dopustite da se desi. Neće biti briga. Svako ima neku vrstu mentalne poremećenosti, što je najveći ljudski problem, koji može biti otklonjen pravilnim korišćenjem sunčeve svetlosti.

 

 

3-6 meseci

 

 

 

Takođe nastavljate sa gledanjem u sunce i dodajete po deset sekundi svaki dan.

Sledeća posledica će biti ta da će fizičke bolesti početi da se zalečuju. 70 do 80 % energije sintetizovane iz hrane uzima mozak i koristi je za napetost i brige. Sa manjkom mentalne napetosti, mozgu nije potrebna ista količina energije kao ranije. Kako nastavljate sa gledanjem u sunce i kako se vaša napetost smanjuje potreba za unošenjem hrane će se smanjiti.

 

Kada stignete do faze neprekidnog gledanja u sunce 30 minuta, polako ćete biti oslobođeni fizičkih bolesti jer će do tada sve boje sunca stići do mozga kroz oči. Mozak reguliše protok boja namenjenih pojedinim organima. Svi unutrašnji organi dobijaju ogromne zalihe potrebnih boja. Vitalni organi su zavisni od neke sunčeve boje. Bubrezi crvena, srce žuta, jetra zelena i td. Boje stižu do organa. Na ovaj način funkcionišu terapije bojama-Reiki i Pranično lečenje. Ima mnogo dostupnih informacija o lečenju bojama. Ovo je proces oslobađanja od fizičkih oboljenja u periodu od 6 meseci. Posle 3-4 meseca možete postati izlečeni od vaših fizičkih oboljenja autosugestijom, a to je vizualizovanje izlečenja vaših oboljenja dok gledate u sunce. Naučni metodi kao što su solarijumi, kristali, prirodno kamenje, drago kamenje, svi koriste sunčevu energiju, koja je smeštena u ovom prirodnom kamenju. Možete držati prirodno obojeno kamenje u vodi za piće kako bi još više ubrzali lečenje.

 

Biljke fotosintezom pretvaraju sunčevu energiju u oblik korisne energije. Hemoglobin u ljudskoj krvi ima gotovo potpuno isti sastav kao hlorofil u biljkama. Po tome se zaključuje da mu je i uloga slična, da je on taj koji sunčevu svetlost pretvara u energiju. Mrežnjača oka je jedino mesto u čovekovom telu gde krv direktno dolazi u kontakt sa svetlošću. Izračunato je da za vreme od 45 minuta sva krv iz organizma prođe kroz oko i da se tako ovom praksom gledanja u sunce sva krv osunča.

 

Oči primaju čitav spektar sunčevog svetla, koje se prenosi različitim delovima mozga prema potrebi. Kao rezultat, izlečeni ste od svih bolesti. Treći posrednik je izbegnut. Kako nastavljate da gledate u sunce, energija se više ne koristi za mentalne probleme ili fizičke bolesti; na taj način nivo skladištenja energije u telu se povećava. Vi ste svoj gospodar za 6 meseci.

 

6-9 meseci

 

U šestom mesecu ćete početi da dobijate originalnu formu mikro hrane, a to je naše sunce. Dodatno, time se može izbeći otrovni otpad koji uzimate u svoje telo dok jedete regularnu hranu.

 

7.5 meseci i 35 minuta gledanja u sunce je vreme


napokon bez naslova
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

"Najprije su došli po komuniste

- nisam se bunio zbog toga, jer nisam bio komunist.

Onda su došli po Židove - nisam se bunio zbog toga,

jer nisam bio Židov. Onda su došli po katolike

- nisam se bunio zbog toga, jer sam bio protestant.

Onda su došli po sindikaliste - nisam se bunio zbog tog,

jer nisam bio sindikalist. Onda su došli po mene.

Ali nije više bilo nikoga da se buni zbog toga."

Njemački pastor Martin Niemöller

Jednog dana sam sjedio i razmišljao. Bio sam na rubu depresije. Osjetio sam ruku na ramenu i čuo glas koji mi je rekao - 'smiri se, moglo bi biti i gore'. I jesam, smirio sam se. I stvari su postale gore.
James Hagerty

Potraga za istinom dragocijenija je od njenog posjedovanja.
Um je poput padobrana-funkcionira samo ako je otvoren.Albert Ajnstajn

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
16032

Powered by Blogger.ba